Pravilnici

Pravilnik o općem deklariranju ili označavanju hrane

Nadređena Kategorija: Dokumenti i obrasci
Kreirano: Nedjelja, 28 Veljača 2010 Ažurirano: Četvrtak, 31 Listopad 2013 Objavljeno: Nedjelja, 28 Veljača 2010
Napisao/la Administrator

MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE, ŠUMARSTVA I VODNOGA GOSPODARSTVA

2188

Na temelju članka 55. stavka 1. Zakona o hrani («Narodne novine» broj 117/03, 130/03, 48/04) ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, uz suglasnost ministra zdravstva i socijalne skrbi, donosi

Pravilnik

o opĆem deklariranju ili oznaČavanju hrane

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Pravilnikom propisuju opći zahtjevi i način deklariranja ili označavanja zapakirane i nezapakirane hrane, kao i određena pravila vezana uz prezentiranje i reklamiranje hrane.
Odredbe ovog Pravilnika primjenjuju se na hranu namije­nje­nu:
– isporuci krajnjem potrošaču;
– opskrbi ugostiteljskih objekata, kantina, bolnica, dječjih vrtića, škola, ustanova socijalne skrbi i drugih sličnih subjekata u poslovanju s hranom koji opskrbljuju krajnjeg potrošača s pri­prem­ljenom hranom.
Odredbe ovog Pravilnika ne primjenuju se na hranu proizvedenu i prerađenu na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu koja se izravno prodaje krajnjem potrošaču deklarirana ili ozna­čena sukladno posebnom propisu.

Članak 2.

Pojmovi u ovom Pravilniku imaju sljedeća značenja:
– deklariranje ili označavanje (u daljnjem tekstu: deklariranje) je stavljanje pisanih oznaka, trgovačkih oznaka, zaštitnog znaka (žiga), naziva marke (naziva proizvoda), slikovnih prikaza ili simbola koji se odnose na hranu, a stavljaju se na ambalažu, naljepnicu, obruč ili privjesnicu te u slučaju nezapakirane hrane na mjesto vidljivo potrošaču;
– zapakirana hrana ili pakovina je svaki pojedinačni proi­z­vod, a sastoji se od hrane i ambalaže u koju je hrana stavljena prije nego što je ponuđena na prodaju, bilo da ambalaža u potpunosti ili samo djelomično zatvara hranu, te je zatvorena na način da joj se naznačeni sastav i količina ne mogu promijeniti bez otvaranja ili očevidne preinake ambalaže;
– nezapakirana hrana je hrana koja je ponuđena na prodaju bez prethodnog pakiranja ili se pakira na mjestu prodaje u prisutnosti krajnjeg potrošača ili bez njega;
– krajnji potrošač (u daljnjem tekstu: potrošač) je fizička osoba, koja kupuje hranu za udovoljavanje vlastitih potreba, a ne koristi ju niti u jednoj fazi poslovanja s hranom;
– subjekt u poslovanju s hranom – jest fizička ili pravna osoba, registrirana za obavljanje određenih djelatnosti vezanih uz poslovanje s hranom, odgovorna da osigura nesmetanu provedbu odredbi propisa o hrani unutar poslovanja kojim upravlja.

Članak 3.

Način deklariranja hrane mora biti takav da podaci na deklaraciji ne obmanjuju potrošača, a posebice:
– glede karakteristika hrane, njezine prirode, identiteta, svojstava, sastava, količine, trajnosti, podrijetla, metode njezine izrade ili proizvodnje;
– pripisivanjem hrani učinaka i svojstava koje ona nema;
– stvaranjem zablude da hrana ima neke posebne karakteristike u odnosu na svu istovrsnu hranu koja također ima takve karakteristike.
Načinom deklariranja ne mogu se bilo kojoj hrani pripisivati svojstva sprječavanja, liječenja ili izlječenja bolesti ili upućivati na takva svojstva.
Odredbe iz stavka 1. i 2. ovoga članka odnose se i na:
– prezentiranje hrane, posebice na njezin oblik, izgled ili ambalažu, materijale koji se rabe za pakiranje, način i mjesto na kojem je aranžirana i izložena;
– reklamiranje hrane.
Odredba stavka 2. ovoga članka ne odnosi se na prirodne mineralne vode i hranu za posebne prehrambene potrebe (dijetet­ske namirnice) koje se deklariraju sukladno posebnim propisima.

Članak 4.

Hrana koja je stavljena na tržište Republike Hrvatske mora imati deklaraciju napisanu na hrvatskom jeziku, latiničnim pismom.
Deklaracija podrazumijeva sve pisane oznake, trgovačku oznaku, zaštitni znak, naziv marke, slikovni prikaz ili simbol koji se odnosi na hranu, a stavlja se na ambalažu, naljepnicu ili privjesnicu, na dokumente te obavijesti koji prate ili se odnose na tu hranu.
Deklaracija mora biti lako uočljiva, opće razumljiva, jedno­značna, čitljiva, neizbrisiva i ne smije biti prekrivena drugim tekstom ili slikovnim materijalom.
Dopušteno je višejezično deklariranje.
U slučaju iz stavka 3. ovoga članka podaci na deklaraciji nave­deni na jednom ili više drugih jezika ne smiju poricati ili biti u suprotnosti s podacima na hrvatskom jeziku.

Članak 5.

Za deklariranje zapakirane hrane odgovoran je subjekt u poslovanju s hranom koji hranu prvi stavlja na tržište (proizvođač ili paker ili uvoznik ili trgovac).
Za deklariranje nezapakirane hrane odgovoran je subjekt u poslovanju s hranom koji hranu prodaje krajnjem potrošaču.

II. SADRŽAJ DEKLARACIJE

Članak 6.

Deklaracija zapakirane hrane mora sadržavati sljedeće podat­ke:
1. naziv hrane pod kojim se hrana prodaje (u daljnjem tekstu: naziv hrane);
2. popis sastojaka;
3. količinu određenih sastojaka ili kategoriju sastojaka;
4. neto količinu (količinu punjenja) za zapakiranu hranu;
5. rok valjanosti (rok upotrebe);
6. uvjete čuvanja i uporabe, gdje je to potrebno, odnosno ako mogu utjecati na trajnost hrane;
7. naziv i adresu proizvođača ili onoga koji hranu pakira i/ili stavlja na tržište,
8. za uvozne proizvode pored naziva i adrese proizvođača i naziv i adresu sjedišta uvoznika, te zemlju podrijetla,
9. pojedinosti o mjestu podrijetla ako bi propust takva navo­đenja mogao krivo navoditi potrošača o pravom pod­rijetlu,
10. uputu za uporabu gdje je to potrebno radi pravilnog kori­štenja,
11. stvarnu jakost alkohola po volumenu, za pića koja sadrže više od 1,2 vol % alkohola.
Deklaracija hrane mora, pored podataka propisanih ovim Pravilnikom, sadržavati i druge podatke i pojedinosti koje se odnose na tu hranu, ukoliko je to propisano posebnim propisima.

Članak 7.

Adrese iz članka 6. točke 7. i 8. ovoga Pravilnika podrazumijevaju naziv mjesta, ulicu i broj te naziv države.
Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka adresa može biti skraćena, što podrazumijeva naziv mjesta i broj poštanskog pretinca, ukoliko ga tvrtka ima, pod uvjetom da skraćenica omoguća­va identifikaciju tvrtke i dovoljna je za poštanske svrhe.
Zemljom podrijetla smatra se zemlja u kojoj je proizvod proizveden, odnosno zemlja u kojoj je hrana podvrgnuta tehno­loškom procesu koji je posljednji bitno promijenio njezina svojstva.
Iznimno od odredbe članka 6. stavka 1. točke 8. ovoga Pravilnika zemlja podrijetla ne mora se navoditi u slučajevima kada je hrana podrijetlom i proizvedena u zemlji u kojoj je sjedište proizvođača.
Zemlja podrijetla se navodi i drugačije u slučaju hrane za koju je to propisano posebnim propisima koji se odnose na tu hranu i pod uvjetom potpune obaviještenosti potrošača.

Članak 8.

Iznimno od odredbi članka 6. stavka 1. ovoga Pravilnika dopuštena su odstupanja kod navođenja popisa sastojaka i roka valjanosti u slučaju određene hrane, ako je to propisano posebnim propisima koji se odnose na tu hranu i pod uvjetom potpune oba­vije­štenosti potrošača.

Članak 9.

Deklaracija iz članka 6. ovoga Pravilnika mora se kod zapakirane hrane nalaziti na ambalaži ili biti pričvršćena na ambalažu na način da se ne može lako odvojiti od ambalaže.
Iznimno od odredbi stavka 1. ovoga članka kod:
– zapakirane hrane namijenjene krajnjem potrošaču, koja je stavljena na tržište prije prodaje krajnjem potrošaču (npr. zapakirani kolači, male čokolade i slično u avionima, hotelima i dr.), i
– zapakirane hrane namijenjene opskrbi ugostiteljskih obje­ka­ta i opskrbi institucija (bolnice, dječji vrtići, škole, ustanove socijalne skrbi i druge slične institucije) u svrhu pripreme, obrade, raspodjele ili rezanja,
deklaracija na ambalaži u kojoj se hrana stavlja na tržište mora sadržavati najmanje naziv hrane, rok valjanosti, naziv i adresu proizvođača ili onoga koji hranu pakira i/ili stavlja na tržište, a gdje je to potrebno i druge podatke propisane posebnim propisima.
Iznimno od odredbi stavka 1. ovoga članka, kod:
– hrane zapakirane u boce koje su namijenjene ponovnoj upotrebi, s neizbrisivim oznakama i koje stoga nemaju naljepnicu, obruč ili privjesnicu, i
– hrane zapakirane u ambalažu ili spremnik čija je najveća površina manja od 10 cm2, moraju biti označeni najmanje naziv hrane, neto količina (količinu punjenja), rok valjanosti (rok upotrebe) i gdje je primjenjivo postotak (%) alkohola ako prelazi količinu od 1,2 vol % alkohola.
U slučajevima iz stavka 2. i 3. ovoga članka svi podaci propisani člankom 6. ovoga Pravilnika moraju biti navedeni u popratnom dokumentu, koji mora biti otpremljen prije isporuke hrane ili neposredno s njom, te moraju biti dani na uvid potrošaču u slučaju njegovog zahtjeva.

Članak 10.

Na deklaraciji zapakirane hrane u istom vidnom polju, odnosno u području u kojem je sve navedeno istovremeno vidljivo, moraju se nalaziti sljedeći podaci:
– naziv hrane,
– neto količina (količina punjenja),
– rok valjanosti (rok upotrebe) ili naznaka mjesta gdje se on nalazi, te
– sadržaj alkohola.
U istom vidnom polju moraju se nalaziti i drugi podaci ukoliko je to propisano posebnim propisima koji se odnose na odre­đe­nu grupu hrane.
Podaci na deklaraciji kod hrane iz članka 9. stavka 3. ovoga Pravilnika ne moraju se nalaziti u istom vidnom polju.

Članak 11.

Deklaracija kod nezapakirane hrane mora biti istaknuta jasno, vidljivo i čitljivo na prodajnom mjestu ili na posebnoj ambalaži ukoliko se hrana na prodajnom mjestu drži u njoj.
Iznimno od odredbi članka 6. ovoga Pravilnika, deklaracija nezapakirane hrane mora sadržavati najmanje naziv hrane i naziv proizvođača, osim u slučaju:
1. napitaka iz automata ili sličnog načina pripreme, sladoleda koji se prodaju nezapakirani, pekarskih i slastičarskih proizvoda čiji je rok valjanosti duži od 24 sata, konditorskih proizvoda i snack proizvoda koji se pakiraju u prisutnosti potrošača, kada mora sadržavati i popis sastojaka;
2. mesa stoke, peradi, divljači, kunića i dugih životinja, ako nisu namijenjeni prodaji u jednom komadu, kada mora sadržavati i naziv osnovnog dijela trupa i zemlju podrijetla;
3. voća i povrća, svježeg (u komadu ili rezanog) i/ili obrađenog, riba, glavonožaca, rakova, školjaka i ostalih plodova mora, koji se nude na prodaju bez ili u ambalaži, i/ili se pakiraju na mjestu prodaje u prozirnu ambalažu, kada mora sadržavati i zemlju podrijetla.
U slučaju nezapakirane hrane koja je s mikrobiološkog gledišta brzo pokvarljiva potrebno je označiti i rok valjanosti od­nosno »upotrijebiti do« iza čega slijedi datum.
Na popratnom dokumentu koji se odnosi na nezapakiranu hranu i koji mora biti otpremljen prije isporuke te hrane ili neposredno s njom, moraju biti navedeni i ostali podaci iz članka 6. ovoga Pravilnika gdje je to primjenjivo te drugi podaci ukoliko je to propisano posebnim propisima.
Podaci iz stavka 3. ovoga članka moraju se dati na uvid potrošaču u slučaju njegovog zahtjeva.
Nezapakirana hrana, ukoliko je to primjenjivo, mora biti vid­ljivo označena sukladno odredbama članaka 12., 14. i 15 ovoga Pravilnika.

Članak 12.

Hrana obrađena ionizirajućim zračenjem mora biti označena s oznakom »obrađeno ionizirajućim zračenjem« ili »konzervirano zračenjem«, koja mora biti u blizini naziva hrane.
Ukoliko se hrana obrađena ionizirajućim zračenjem koristi kao sastojak druge hrane, takav sastojak mora biti naveden u popisu sastojaka s oznakom »obrađeno ionizirajućim zračenjem« ili »konzervirano zračenjem«.

Članak 13.

Hrana koja je pakirana korištenjem plinova dozvoljenih za pakiranje radi očuvanja svojstava i produljenja roka valjanosti, mora biti označena s oznakom »pakirano u kontroliranoj atmosferi«.

Članak 14.

Hrana koja sadrži jedno ili više dozvoljenih tvari za zaslađivanje (sladila), mora na deklaraciji imati oznaku »sa sladilom/sladilima«, koja mora biti navedena uz naziv hrane.
Hrana koja sadrži i dodani šećer(e) i dozvoljenu tvar(i) za zaslađivanje (sladila), mora biti označena oznakom »sa šećerom/šećerima i sladilom/sladilima«, koja mora biti navedena uz naziv hrane.
Hrana koja sadrži aspartam, mora biti dodatno označena ozna­kom »sadrži izvor fenilalanina«.
Hrana koja sadrži više od 10 % dodanih poliola, mora imati upozorenje »prekomjerno uzimanje može imati laksativni uči­nak«.

Članak 15.

Hrana aromatizirana dodavanjem kinina i/ili kofeina, u popisu sastojaka odmah iza riječi »aroma« mora imati naziv dodanog sastojka.
Pića koja su namijenjena konzumaciji bez prethodne pripreme ili nakon pripreme koncentriranog ili suhog proizvoda, a sadrže kofein iz bilo kojeg izvora u količini većoj od 150 mg/l, u istom vidnom polju u kojem je naziv hrane moraju imati i oznaku »visok sadržaj kofeina« te u zagradi podatak o količini kofeina izraženog u mg/100 ml.
U slučajevima iz stavka 2. ovoga članka mora se navesti i upozorenje »ne miješati s alkoholom, ne preporučuje se trudnicama, djeci, starijim i bolesnim osobama«.
Odredbe ovoga članka ne odnose se na pića čiji je osnovni sastojak kava, čaj ili ekstrakt kave i čaja, ukoliko naziv hrane uključuje riječ »kava« i »čaj«.

III. POSEBNE ODREDBE

Naziv hrane

Članak 16.

Naziv hrane utvrđen je posebnim propisima koji se odnose na tu hranu.
Ako naziv hrane nije utvrđen propisima iz stavka 1. ovoga članka ili ako takav propis ne postoji, hrana može biti označena sa:
– nazivom uobičajenim u Republici Hrvatskoj ili
– opisnim nazivom, te ako je to potrebno opisom njezine upo­tr­ebe, koji je dovoljno jasan da bi kupac spoznao njezinu pravu prirodu i da je može razlikovati od druge hrane s kojom bi se mo­gla zamijeniti.
Naziv hrane mora sadržavati ili biti popraćen pojedinostima o njenom fizikalnom stanju ili postupku prerade (npr. u prahu, ugušćena, dimljena, sušena, pasterizirana, brzo zamrznuta, i sl.) u svim slučajevima gdje bi izostavljanje tog podatka moglo dovesti kupca u zabludu.
Naziv hrane ne može se nadomjestiti zaštitnim znakom (žigom), nazivom marke (nazivom proizvoda) ili izmišljenim nazivom.

Sastojci hrane

Članak 17.

Sastojak hrane je svaka tvar, uključujući aditive, koja je upotrijebljena pri proizvodnji ili pripremi hrane i koja je još prisutna u gotovom proizvodu, čak i u promijenjenom obliku.
U slučaju da je sastojak hrane sam po sebi proizvod od nekoliko sastojaka, oni se smatraju sastojcima hrane o kojoj se radi.
Sastojcima iz stavka 1. ovoga članka se ne smatraju:
1. komponente sastojka koje su u proizvodnom procesu privremeno izdvojene, a nakon toga ponovo vraćene u prijašnjem omjeru;
2. aditivi prisutni u hrani koji joj nisu neposredno dodani, već su uneseni u hranu s jednim ili više sastojaka koji sadrže te aditive, pod uvjetom da u hrani nemaju nikakav tehnološki učinak;
3. aditivi koji se upotrebljavaju kao pomoćne tvari u procesu proizvodnje;
4. tvari koje se upotrebljavaju, samo u potrebnim količina­ma, kao otapala, razrjeđivači ili nosači za aditive i arome.

Članak 18.

U popisu sastojaka moraju biti navedeni svi sastojci hrane po opadajućem redoslijedu obzirom na masu koja je utvrđena u vrijeme njihove upotrebe pri proizvodnji hrane.
Ispred popisa sastojaka mora stajati riječ »sastojci«.

Članak 19.

Iznimno od odredbi članka 18. stavka 1. u popisu sastojaka:
1. dodana voda i hlapive tvari se moraju navesti po redoslijedu učešća njihove mase u gotovom proizvodu; količina vode dodane kao sastojak hrani predstavlja razliku ukupne količine hrane i ukupne količine svih drugih upotrijebljenih sastojaka;
2. sastojci koji su upotrebljeni u ugušćenom ili osušenom obli­ku, a u proizvodnji su vraćeni u prvobitno stanje (u daljnjem tekstu: obnovljeni sastojci), mogu se navesti po redoslijedu učeš­ća njihove mase prije uguščivanja ili sušenja;
3. u slučaju ugušćene ili osušene hrane, koju je prije upotrebe potrebno obnoviti dodatkom vode, sastojci se mogu navesti po redoslijedu učešća njihove mase u obnovljenoj hrani, pod uvjetom da u popisu sastojaka prethodi oznaka kao što je »sastojci hrane pripravljene za upotrebu« ili »sastojci u obnovljenoj hrani«;
4. u slučaju mješavina voća ili povrća, gdje niti jedna vrsta voća ili povrća bitno ne prevladava po udjelu mase, u popisu sastojaka mogu se navesti po drugačijem redoslijedu, pod uvjetom da im prethodi oznaka »u promjenjivim omjerima«;
5. u slučaju mješavina začina ili začinskog bilja, gdje ni jedno bitno ne prevladava po udjelu mase, u popisu sastojaka mogu se navesti po drugom redoslijedu, pod uvjetom da im prethodi oznaka »u promjenjivim omjerima«.
Navođenje vode iz stavka 1. točke 1. ovoga članka nije obavezno ako:
– količina dodane vode ne prelazi 5 posto (%) ukupne mase gotovog proizvoda;
– se voda pri pripremi hrane upotrebljava samo da se ugušćeni ili osušeni sastojak obnovi;
– se voda koristi tijekom proizvodnje hrane, ali ne ulazi u njezin sastav.

Članak 20.

Sastojci moraju biti označeni svojim specifičnim nazivom u smislu odredbi članka 16. ovoga Pravilnika, osim:
1. sastojaka koji spadaju u jednu od kategorija sastojaka iz Priloga 1. koji je tiskan uz ovaj Pravilnik i njegov je sastavni dio, i ako su sastavni dio druge hrane, mogu se označavati samo općim nazivom te kategorije;
2. sastojaka koji spadaju u jednu od kategorija sastojaka iz Priloga 2. koji je tiskan uz ovaj Pravilnik i njegov je sastavni dio, moraju biti označeni nazivom kategorije iza kojeg slijedi njihov specifični naziv ili E broj; ako sastojak spada u više od jedne kategorije, potrebno je navesti naziv kategorije koja odgovara glavnoj tehnološkoj funkciji sastojka u hrani.
Iznimno od odredbi stavka 1. točke 1. ovoga članka naziv kategorije »škrob« iz Priloga 1. mora uvijek biti nadopunjen navođenjem njegovog biljnog podrijetla, kada taj sastojak može sadržavati gluten.
Iznimno od odredbi stavka 1. točke 2. ovoga članka naziv kategorije »modificirani škrob« iz Priloga 2. mora uvijek biti nadopunjen navođenjem njegovog biljnog podrijetla, kada taj sastojak može sadržavati gluten.

Članak 21.

Arome moraju biti označene s oznakom »aroma/e« ili nazivom ili opisom arome, a sukladno definicijama vrsta aroma utvrđenim posebnim propisima.

Članak 22.

Sastojak hrane sastavljen od dva ili više sastojaka smatra se složenim sastojkom.
Sastojak iz stavka 1. ovoga članka u popisu sastojaka može biti naveden pod svojim nazivom na odgovarajućem mjestu prema ukupnoj količini, pod uvjetom da odmah iza toga slijedi popis njegovih sastojaka po opadajućem redoslijedu.
Navođenje popisa sastojaka složenog sastojka iz stavka 1. ovog članka nije obavezno kada:
– složeni sastojak čini manje od 25% hrane (gotovog proizvoda), ovo izuzeće se ne odnosi na aditive koji moraju biti navedeni u slučaju kada u hrani imaju tehnološki učinak;
– je složeni sastojak hrana za koju nije potrebno navesti sastojke prema posebnim propisima.

Članak 23.

Navođenje sastojaka nije obavezno kod:
1. svježeg voća i povrća, uključujući krumpir, koje nije oguljeno, narezano ili slično obrađeno;
2. octa koji je proizveden isključivo od jedne sirovine koja je navedena u imenu proizvoda, pod uvjetom da mu nije dodan ni jedan drugi sastojak;
3. sira, maslaca, fermentiranog mlijeka i vrhnja, pod uvjetom da su im dodani samo mliječni sastojci, enzimi i mikrobiološke kulture koji su neophodni za njihovu proizvodnju ili sol koja je potrebna za izradu sira, izuzev prerađenog i svježeg sira;
4. hrane koja sadrži samo jedan sastojak ako je naziv hrane identičan nazivu sastojka ili ako naziv hrane omogućava da se može jasno utvrditi priroda sastojka;
5. gazirane vode, čiji opis navodi da je gazirana.

Označavanje količina određenih sastojaka ili kategorije sastojaka

Članak 24.

Označavanje količine sastojaka ili kategorije sastojaka upotrijebljenih u proizvodnji ili pripremi hrane obvezno je u slučaje­vi­ma kada je:
– sastojak ili kategorija sastojaka navedena u nazivu hrane ili naziv hrane potrošača obično navodi na taj sastojak;
– sastojak ili kategorija sastojaka naglašena na deklaraciji riječima, slikama ili crtežima;
– sastojak ili kategorija sastojaka od bitnog značaja za svojstvo odnosno opis hrane i njeno razlikovanje od druge hrane, s kojom bi se mogla zamijeniti zbog svog naziva ili izgleda.

Članak 25.

Količina sastojka ili kategorije sastojaka iz članka 24. ovoga Pravilnika mora biti izražena kao postotak (%) i mora odgovarati količini sastojka ili kategorije sastojaka u vrijeme njegove/njihove upotrebe pri proizvodnji hrane.
Postotak (%) iz stavka 1. ovoga članka može biti naveden u nazivu hrane ili pored naziva ili u popisu sastojaka, zajedno s odgovarajućim nazivom sastojka ili kategorije sastojaka na koje se odnosi.

Članak 26.

Iznimno od odredbi članka 25. stavka 1. ovoga Pravilnika:
1. količina sastojka ili kategorije sastojaka, kod hrane koja je pri zagrijavanju ili drugačijoj preradi izgubila vlagu, mora odgovarati količini sastojka ili kategorije sastojaka u gotovom proizvodu i biti izražena kao postotak (%). U slučajevima kada količina sastojka ili kategorije sastojaka izražena kao postotak prelazi 100 %, količina mora biti izražena kao masa sastojka ili kategorije sastojaka u 100 grama gotovog proizvoda;
2. količina hlapivih sastojaka ili kategorije sastojaka mora odgovarati količini sastojka ili kategorije sastojaka u gotovom proizvodu i biti izražena kao postotak (%);
3. količina sastojka ili kategorije sastojaka upotrijebljenih u ugušćenom ili osušenom obliku, koji su se za vrijeme proizvodnje obnovili, može se navoditi prema udjelu njihove mase kakav su imali prije ugušćivanja ili sušenja izraženom kao postotak (%);
4. količina sastojka ili kategorije sastojaka, kod hrane koja se prodaje u ugušćenom ili osušenom obliku, a koju je prije upotrebe potrebno obnoviti dodatkom vode, može se navoditi prema udjelu njihove mase u obnovljenoj hrani izraženom kao postotak (%).

Članak 27.

Navođenje količine sastojka ili kategorije sastojaka nije obavezno kod:
1. sastojka ili kategorije sastojaka čija je ocijeđena neto masa označena sukladno odredbama posebnih propisa iz članka 28. ovoga Pravilnika;
2. sastojka ili kategorije sastojaka čiju je količinu već potrebno navesti na deklaraciji sukladno odredbama posebnih propisa;
3. sastojka ili kategorije sastojaka za koje je posebnim propisima već propisana njihova točna količina u određenoj hrani, bez obveze navođenja na deklaraciji;
4. sastojka ili kategorije sastojaka koje se upotrebljavaju u manjim količinama u svrhu aromatiziranja;
5. sastojka ili kategorije sastojaka čije navođenje u nazivu hrane ne utječe na potrošača u odabiru hrane iz razloga što variranje količine istih ne mijenja karakteristike hrane, odnosno po njima se hrana ne razlikuje od slične hrane;
6. mješavina voća ili povrća, gdje ni jedno voće ili povrće bitno ne prevladava po udjelu mase, pod uvjetom da u popisu sastojaka prethodi oznaka »u promjenjivim omjerima«;
7. mješavina začina ili začinskog bilja, gdje ni jedan začin ili začinsko bilje bitno ne prevladava po udjelu mase, pod uvjetom da u popisu sastojaka prethodi oznaka »u promjenjivim omjerima«; te
8. u slučaju kada se uz naziv pod kojim se hrana prodaje navodi uz oznaku »sa sladilom/sladilima« ili »sa šećerom/ šećerima i sladilom /sladilima«.

Neto količina ili količina punjenja

Članak 28.

Označavanje neto količine odnosno količine punjenja zapakirane hrane propisano je posebnim propisom koji se odnosi na mjeriteljske zahtjeve za pakovine ili propisima koji se primje­njuju samo na određenu hranu.

Rok valjanosti ili rok upotrebe

Članak 29.

Rok valjanosti odnosno rok upotrebe je minimalni rok trajanja hrane.
Minimalni rok trajanja hrane je datum do kojeg hrana zadržava svoja karakteristična svojstva kod pravilnog čuvanja.

Članak 30.

Minimalni rok trajanja označava se riječima:
– »najbolje upotrijebiti do...«, kada datum uključuje oznaku dana;
– »najbolje upotrijebiti do kraja...«, u ostalim slučajevima.
Iza riječi navedenih u stavku 1. ovoga članka slijedi sam datum ili podatak gdje se datum nalazi na ambalaži.
Pored podataka iz stavka 1. i 2. ovoga članka po potrebi se navode podaci o uvjetima čuvanja hrane te rok upotrebe nakon otvaranja, kojih se treba pridržavati kako bi hrana zadržala svoja svojstva.

Članak 31.

Oznaka datuma je sastavljena iz dana, mjeseca i godine u nekodiranom kronološkom obliku (xx dan, xx mjesec, xx ili xxxx godina).
Iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka, za hranu koja je upotrebljiva:
– najviše 3 mjeseca, dovoljna je oznaka dana i mjeseca;
– više od 3 mjeseca, ali ne više od 18 mjeseci, dovoljno je oznaka mjeseca i godine;
– više od 18 mjeseci, dovoljno je oznaka godine.

Članak 32.

Navođenje minimalnog roka trajanja nije obavezno kod:
– svježeg voća i povrća, uključivo i krumpir, koje nije oguljeno, narezano ili slično obrađeno, osim za sjemena s klicama ili slične prirodne proizvode kao što su klice mahunarki;
– pića koja sadrže 10 % vol . i više alkohola;
– vina, likerskih vina, pjenušaca, aromatiziranih vina i sličnih proizvoda dobivenih od raznih vrsta voća osim od grožđa;
– proizvoda od grožđa i vina definiranih Zakonom o vinu te pića proizvedenih od grožđa ili od mošta određenih unutar tarifnih brojeva 22060091, 22060093 i 22060099;
– bezalkoholnih osvježavajućih pića, voćnih sokova i nektara te alkoholnih pića namijenjenih dobavljačima na veliko, koji su pakirani u ambalažu veću od 5 litara;
– pekarskih proizvoda i kolača, koji se s obzirom na sastav i namjenu obično potroše u roku 24 sata od proizvodnje;
– kuhinjske soli koja nije jodirana;
– octa;
– šećera;
– proizvoda koji gotovo isključivo sadrže aromatizirani odnosno obojeni šećer;
– žvakaće gume i sličnih proizvoda za žvakanje;
– pojedinačne porcije sladoleda.

Članak 33.

Minimalni rok trajanja hrane koja je s mikrobiološkog gledišta brzo pokvarljiva i predstavlja neposrednu opasnost za ljudsko zdravlje mora biti označen riječima: »upotrijebiti do««.
Iza riječi navedenih u stavku 1. ovoga članka slijedi sam datum ili podatak gdje se datum nalazi na ambalaži.
Pored podataka iz stavka 1. i 2. ovoga članka moraju se navesti podaci o uvjetima čuvanja hrane kojih se treba pridržavati.

Sadržaj alkohola

Članak 34.

Sadržaj alkohola odnosno stvarna alkoholna jakost po volumenu mora biti označena na deklaraciji kod svih pića koja sadrže više od 1, 2 % volumena alkohola.
Brojčanu oznaku slijedi oznaka »% vol.«, a prije te oznake može stajati riječ »alkohol« ili »alk.«.
Kod označavanja sadržaja alkohola dopuštena su odstupanja kod određenih pića ukoliko je to propisano posebnim propisima.

Serija ili lot

Članak 35.

Hrana stavljena na tržište mora imati oznaku serije ili lota (u daljnjem tekstu: serija).
Serija podrazumijeva jedinicu hrane stavljenu na tržište, koja je prerađena, proizvedena ili pakirana u gotovo jednakim uvjetima.

Članak 36.

Oznaka serije sastoji se od broja serije kojem prethodi slovo »L«.
U slučajevima u kojima se oznaka serije može jasno razlikovati od ostalih oznaka na deklaraciji se može navesti samo broj serije.

Članak 37.

Iznimno od odredbe članka 35. stavka 1. ovoga Pravilnika, hrana stavljena na tržište ne mora imati oznaku serije u slučaju:
– poljoprivrednih proizvoda, koji se prodaju ili isporučuju na privremeno skladištenje, pripremu ili pakiranje te koji su namijenjeni za daljnju preradu;
– kada se hrana nudi na prodaju krajnjem potrošaču nezapakirana, ili pakirana na zahtjev potrošača na mjestu prodaje;
– kada je hrana zapakirana u ambalažu ili kontejnere čija je površina najveće stranice manja od 10 cm2;
– pojedinačno pakirane hrane gdje serija mora biti označena na skupnom pakiranju.
Oznaku serije nije potrebno navoditii i u slučaju hrane koja je deklarirana rokom valjanosti koji sadrži dan, mjesec i godinu u tom redoslijedu.

IV. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 38.

Danom stupanja na snagu ovog Pravilnika prestaju važiti odredbe kojima se propisuje sadržaj deklaracije hrane i prema smislu se odnose na podatke iz članka 6. ovoga Pravilnika, u sljedećim pravilnicima:
– Pravilnik o temeljnim zahtjevima za kakao-proizvode, proizvode slične čokoladi, krem-proizvode i bombonske proizvode (»Narodne novine« 90/96, 12/97)
– Pravilnik o temeljnim zahtjevima za jestiva ulja i masti, margarine i njima sličnim proizvodima, majoneze, umake, preljeve, salate i ostale proizvode na bazi jestivih ulja i masti (»Narodne novine« 39/99, 34/02)
– Pravilnik o kvaliteti kave i surogata kave, čaja, začina, pekarskog kvasca, praška za pecivo, praška za puding, dijetetskih proizvoda i aditiva (»Narodne novine« 53/91, 158/03)
– Pravilnik o kakvoći mesa stoke za klanje peradi i divljači (»Narodne novine« 53/91, 158/03)
– Pravilnik o kvaliteti zaklanih svinja i kategorizaciji svinjskog mesa (»Narodne novine« 119/99, 158/03)
– Pravilnik o kvaliteti mesnih proizvoda (»Narodne novine« 53/91, 96/97, 158/03)
– Pravilnik o temeljnim zahtjevima za prirodne mineralne, izvorske i stolne vode (»Narodne novine« 58/98, 17/99)
– Pravilnik o kvaliteti keksa i proizvoda srodnih keksu (»Na­rod­ne novine« 53/91,158/03)
– Pravilnik o kvaliteti proizvoda od voća, povrća i gljiva te pektinskih preparata (»Narodne novine« 53/91, 158/03)
– Pravilnik o kvaliteti voća, povrća i gljiva (»Narodne novine« 53/91,158/03)
– Pravilnik o kvaliteti jestivih gljiva i proizvoda od jestivih gljiva (»Narodne novine« 53/91, 158/03)
– Pravilnik o kvaliteti riba, rakova, školjaka, morskih ježeva, žaba, kornjača, puževa i njihovih proizvoda (»Narodne novine« 53/91, 96/97, 158/03)
– Pravilnik o kakvoći mlijeka, proizvoda od mlijeka, sirila i čistih kultura (»Narodne novine« 53/91, 158/03)
– Pravilnik o kvaliteti juha, koncentrata za juhe, koncentrata za umake i dodataka jelima (»Narodne novine« 53/91,158/03)
– Pravilnik o temeljnim zahtjevima za osvježavajuća bezalkoholna pića i soda-vodu (»Narodne novine« 23/97, 40/97, 112/97)
– Pravilnik o kvaliteti žita, mlinskih i pekarskih proizvoda, tjestenina i brzo smrznutih tijesta (»Narodne novine« 53/91,158/03)
– Pravilnik o kakvoći začina, ekstrakata začina i mješavine začina (»Narodne novine« 53/91,158/03)
– Pravilnik o kakvoći pekarskog kvasca (»Narodne novine« 53/91,158/03)
– Pravilnik o kakvoći alkoholnih pića (»Narodne novine« 53/91, 102/03 158/03)
– Pravilnik o kvaliteti kave, proizvoda od kave i surogata (»Narodne novine« 53/91,158/03)
– Pravilnik o kakvoći jaja i proizvoda od jaja (»Narodne novine« 53/91, 96/97, 128/97, 158/03)
– Pravilnik o temeljnim zahtjevima za snack-proizvode (»Narodne novine« 52/97)
– Pravilnik o kvaliteti octene i razblažene octene kiseline (»Narodne novine« 53/91,158/03)
– Pravilnik o temeljnim zahtjevima za sol za prehranu ljudi (»Narodne novine« 15/97)
– Pravilnik o temeljnim zahtjevima za pivo i pivu slične proizvode (»Narodne novine« 6/98)
– Pravilnik o temeljnim zahtjevima za ulja od ploda i komine maslina (»Narodne novine« 35/99, 44/00, 109/00, 158/03)
– Pravilnik o kvaliteti proizvoda od mesa peradi (»Narodne novine« 53/91,158/03)
– Pravilnik o kvaliteti alkoholnih i bezalkoholnih pića, leda i octa (»Narodne novine« 53/91, 102/03)
– Pravilnik o kvaliteti masti i ulja biljnog porijekla, margarina, majoneze, šećera i ostalih saharida, slastičarskih proizvoda, meda, kakao-proizvoda, proizvoda sličnih čokoladi (»Narodne novine« 53/91,158/03)
– Pravilnik o kakvoći meda i drugih pčelinjih proizvoda (»Narodne novine« 20/00)
– Pravilnik o kvaliteti mesa peradi (»Narodne novine« 53/91, 158/03)
– Pravilnik o aditivima koji se mogu nalaziti u namirnicama (»Narodne novine« 130/98, 122/00 129/03)
– Pravilnik o kvaliteti bjelančevinastih proizvoda i mješavina bjelančevinastih proizvoda za prehrambenu industriju (»Narodne novine« 53/91, 158/03)

Članak 39.

Hrana se može stavljati na tržište u ambalaži deklariranoj sukladno propisima iz članka 38. ovoga Pravilnika i drugim posebnim propisima do iskorištenja zaliha te ambalaže, a najkasnije do 31. 12. 2006. godine.

Članak 40.

Subjekti u poslovanju s hranom koji su se statusno preoblikovali u skladu sa propisima o trgovačkim društvima odnosno kada je bilo izvedeno preuzimanje u skladu s propisima o preuzimanju, mogu upotrebljavati ambalažu koju su upotrebljavali prije statusnog preoblikovanja odnosno preuzimanja i to do potrošnje zaliha te ambalaže odnosno najviše dvije godine od statusnog preoblikovanja odnosno preuzimanja.

Članak 41.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«, a primjenjuje se od 1. siječnja 2005. godine.

Klasa: 011-02/04-1/55
Urbroj: 525-1-04-1
Zagreb, 4. kolovoza 2004.

Ministar
Petar Čobanković, v. r.

Pravilnik o ocjenjivanju kvalitete meda

Nadređena Kategorija: Dokumenti i obrasci
Kreirano: Četvrtak, 25 Veljača 2010 Ažurirano: Četvrtak, 31 Listopad 2013 Objavljeno: Četvrtak, 25 Veljača 2010
Napisao/la Administrator

PRAVILNIK OCJENJIVANJA KVALITETE  MEDA

NA NATJECANJIMA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Hrvatski pčelarski savez kao krovna institucija organiziranja pčelara u Republici Hrvatskoj donosi Pravilnik ocjenjivanja kvalitete meda na svim natjecanjima u RH. Natjecanje pčelara u ocjenjivanju senzorne kvalitete meda je manifestacija stručnog i promidžbenog karaktera gdje se natječu  pčelari, za ocjenu izvrsnosti meda, te kvalitete vlastitog rada.

 

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim Pravilnikom uređuju se načini i metode ocjenjivanja kvalitete meda, uvjeti i način rada Povjerenstva za  ocjenjivanje (u daljnjem tekstu: Povjerenstva)  meda.

Ocjenjivanje kvalitete meda sastoji se od melisopalinološke (peludne) analize, fizikalno–kemijske analize, senzorske analize, te aktivnosti dijastaza.

Mjesto i vrijeme, te organizacijsku razinu natjecanja (od razine pčelarskih udruga do nacionalnog natjecanja) određuju sami organizatori, prijavljujući organizaciju natjecanja Hrvatskom pčelarskom savezu.

Pravila natjecanja sadržana su u ovim osnovnim pravilima, a povjerenstvo ima svoj pravilnik koji određuje način njihovog rada i sastavni su dio ovog Pravilnika.

Tako su određeni uvjeti i pravo sudjelovanja, organizacija i način rada pri prikupljanju i pripremi uzoraka za natjecanje, bodovanje uzoraka, ocjene fizikalno-kemijskih svojstava, ocjene senzorskih svojstava, ukupne ocjene, pripadni obrasci, kategorije i broj nagrada, način proglašenja i uručenja priznanja te žalbeni postupak.

 

II. POVJERENSTVO ZA OCJENJIVANJE KVALITETE MEDA

Članak 2.

Povjerenstvo za ocjenjivanje kvalitete meda čine  predsjednik povjerenstva, tajnik te minimalno tri (3) člana koji posjeduju certifikat o provjeri znanja i sposobnosti senzorskog analitičara za med.

Predsjednik Povjerenstva je osoba čija je stručna i znanstvena djelatnost vezana uz med, te ima  potrebne stručne i organizacijske sposobnosti

 

Članak 3.

Dužnosti predsjednika Povjerenstva su da :

  1. utvrdi sukladnost uzoraka sa propisanim zahtjevima iz članka 1. ovog Pravilnika,
  2. priprema redoslijed ocjenjivanja uzoraka,
  3. kontrolira izračun konačne ocjene,
  4. nadzire rad Povjerenstva.

Predsjednik Povjerenstva dužan je zahtijevati ponovno ocjenjivanje uzorka:

  1. kada dođe do velikih razlika  u ocjenama pojedinih ocjenjivača,
  2. ako to ocijeni potrebnim iz bilo kojeg drugog razloga.

Ponovno ocjenjivanje radi se pod novom šifrom.

 

Članak 4.

Dužnosti tajnika Povjerenstva su da:

  1. vodi evidenciju prispjelih i šifriranih uzoraka,
  2. provjerava listu redoslijeda ocjenjivanja,
  3. organizira rad pomoćnog osoblja,
  4. izračunava konačnu cijenu,
  5. čuva obrasce za organoleptičko ocjenjivanje.

Tajnik Povjerenstva obavlja i druge poslove koji su u svezi organizacije ocjenjivanja meda.

Tajnik  Povjerenstva zajedno sa predsjednikom  sastavlja zapisnik o rezultatima ocjenjivanja, obostrano ga potpisuju, te isti prosljeđuju u Hrvatski pčelarski savez.

Tajnik podnositeljima zahtjeva na njihovo traženje, priopćuje rezultate ocjenjivanja.

Povjerenstvo za provođenje natjecanja djeluje u skladu važećeg Pravilnika o medu i Pravilnika o kakvoći uniflornog meda (NN. 93/09 i NN. 122/09), Codex  Alimentarius  standarda za med (Alinorm 01/25 19-26 (2001) te standarda za med Europske unije (Official Journal of the European Communities L10, 47-52 (2002).

 

Članak 5.

Hrvatski pčelarski savez imenuje Stručno tijelo nadležno za provedbu ocjene kvalitete meda na natjecanjima u RH.

 

III. RAZINE OCJENJIVANJA MEDA

Članak 6.

 

Ocjenjivanje kvalitete meda provodilo bi se na isti način i po istim pravilima na jednoj od niže navedenih organizacijskih razina.

PU ocjenjivanje                       - ocjenjivanje meda  pčelarskih udruga

ŽPS ocjenjivanje                     - ocjenjivanje meda  županije

Nacionalno ocjenjivanje          - ocjenjivanje meda na području RH

Međunarodno ocjenjivanje      - ocjenjivanje meda na području RH uz sudjelovanje pčelara iz

drugih država, te pravo formiranja Povjerenstva za senzorsko                                                                                  ocjenjivanje sastavljenog od članova  iz drugih država .

Na svakoj od navedenih razina dopušteno je sudjelovanje predstavnika drugih država.

 

Članak 7.

Svi organizatori dužni su 30 dana prije samog početka dostaviti prijavnicu HPS-u koja u sebi sadržava:

Ime organizatora.

Mjesto i vrijeme održavanja ocjenjivanja meda.

Popis Povjerenstva koje vodi ocjenjivanje sa stručnim referencama.

Popis sudionika sa vrstama meda.

Nominirati instituciju koja vrši fizikalno-kemijsku analizu (ovlašteni laboratoriji).

 

Članak 8.

Nacionalno i međunarodno ocjenjivanje meda ostaje u nadležnosti Hrvatskog pčelarskog saveza.

 

IV. SENZORSKI ANALITIČARI

Članak 9.

Za članove senzorskog panela mogu biti imenovane osobe koje posjeduju certifikat o provjeri znanja i sposobnost senzorskog analitičara za med.

Provjeru znanja i sposobnost obavljaju  znanstvene institucije koje posjeduju za to potrebne kvalifikacije, o kojima na temelju dostavljenih dokaza odlučuje HPS.

Provjeru znanja i sposobnost provode na temelju programa potvrđenog od strane HPS-a, te izdaju certifikat kao potvrdu uspješno završenog programa.

O izdanim certifikatima institucije su dužne pismeno izvijestiti HPS.

 

Članak 10.

Senzoričari za med obvezni su svake tri godine proći provjeru znanja koju organizira jedan od gore spomenutih fakulteta, osim osoba starijih od 65 godina koje su dužne proći provjeru znanja svake dvije godine.

O rezultatima provjere institucije su dužne izvijestiti HPS.

Troškovi provjere znanja i sposobnosti iz članka 9. st. 2. ovog Pravilnika, plaćaju se prema troškovniku znanstvenih institucija.

 

Članak 11.

Do imenovanja senzorskog panela, senzorsku ocjenu mogu obavljati i osobe koje imaju razvijene sposobnosti i iskustvo u ocjeni meda.

 

Članak 12.

Senzorsko ocjenjivanje prikupljenih uzoraka obavlja se nakon melisopalinološke analize (peludne), i provedenih fizikalno-kemijskih  analiza (određivanje udjela vode, električne provodnosti, udjela HMF-a te aktivnosti dijastaze)

Zavisno od razine natjecanja, određuju se i razine  provođenja fizikalno-kemijskih analiza te se temeljem toga utvrđuje slijedeće:

  1. Ocjenjivanje meda na razini PU –  peludna analiza, el. provodnost, udjel vode.
  2. Ocjenjivanje meda na razini županije – peludna analiza, el. provodnost, udjel vode, udjel HMF.
  3. Ocjenjivanje meda na Nacionalnoj razini – peludna analiza, el. provodnost, udjel vode, udjel HMF-a te   aktivnost dijastaze.
  4. Ocjenjivanje meda na međunarodnoj razini – peludna analiza, el. provodnost, udjel vode, udjel HMF-a te aktivnost dijastaze.

 

V. NAGRADE I PRIZNANJA

Članak 13.

Nagrade i priznanja određuje svaki organizator, s tim da mora biti upisana razina ocjenjivanja, te naziv natjecanja.

Na osnovi podataka iz potpisane liste Organizator manifestacije dodjeljuje medalje, plakete i zahvalnice.

Na svakoj razini natjecanja dodjeljuju se medalje i to:

Zlato    - svi uzorci unutar jedne vrste meda koji su postigli 18,01 i više bodova.

Srebro  -  raspon bodova od 16,01 – 18,00.

Bronca -  raspon bodova od 14,00 -  16,00.

Na  razinama natjecanja do  nacionalnog, proglašava se i šampion po kategorijama, a na nivou nacionalnog i međunarodnog natjecanja proglašava se sveukupni šampion.

 

Članak 14.

Svako priznanje potpisuje ovlašteni predstavnik Organizatora i predsjednik Povjerenstva.

Na nacionalnim i međunarodnim natjecanjima svako priznaje potpisuje i predstavnik HPS-a.

 

Članak 15.

Priznanja dijele predstavnik Organizatora i izabrani članovi povjerenstva ili ovlašteni predstavnik HPS-a.

 

VI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 16.

Sastavni dio ovog pravilnika čine Obrasci te Protokol i kriteriji ocjenjivanja.

Sva dokumentacija koja se odnosi na prihvaćanje i ocjenjivanje uzoraka meda mora ostati u arhivu organizatora.

Svaki vlasnik predanog uzorka može se zbog bilo kakvog neslaganja u svezi s tijekom preuzimanja uzoraka za ocjenjivanje meda, kao i zbog tijeka ocjenjivanja i konačne ocjene, pismeno žaliti organizatoru u roku 10 (deset) dana nakon okončanja ocjenjivanja .

Žalba se prosljeđuje predsjedniku Povjerenstva za ocjenjivanje meda, koji je dužan u roku 30 (trideset) dana od predane žalbe pregledati zapisnik u prisutnosti zapisničara, te predsjednika ili predstavnika organizatora.

Tako sastavljena komisija pregledava svu dokumentaciju koja prati uzorak od prijema do ocjenjivanja, provjerava pravilnost bilježenja zapisničara i izračun bodova, te donosi konačnu odluku koja se u roku 8 (osam) dana šalje vlasniku uzorka koji se žalio.

 

Članak 17.

Po isteku žalbenog roka uzorci meda predaju se sukladno odluci organizatora u dobrotvorne svrhe, za istraživačke namjene ili za potrebe edukacije.

 

Članak 18.

Predsjedniku i članovima povjerenstva za senzorsku procjenu pripada naknada za rad i naknada troškova u vezi s radom.

Visinu naknade utvrđuje Organizator natjecanja.

 

Članak 19.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu danom usvajanja na Upravnom odboru HPS-a.

 

 

 

Zagreb, 22. Prosinac 2010.

HRVATSKI  PČELARSKI SAVEZ

Martin Kranjec, v. r.

Pravilnik o tehničkim pregledima vozila

Nadređena Kategorija: Dokumenti i obrasci
Kreirano: Četvrtak, 25 Veljača 2010 Ažurirano: Četvrtak, 31 Listopad 2013 Objavljeno: Četvrtak, 25 Veljača 2010
Napisao/la Administrator

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

Na temelju članka 316. stavak 1. točka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj 84/92 i 5/93) i članka 91. Zakona o upravi ("Narodne novine", broj 16/78, 50/78, 29/85, 41/90, 47/90, i 53A/91), ministar unutarnjih poslova, u suglasnosti s ministrom pomorstva, prometa i veza donosi

PRAVILNIK

o tehničkim pregledima vozila

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se pravilnikom propisuju uvjeti koje moraju ispunjavati objekti i prostor za obavljanje tehničkih pregleda vozila, uređaji i oprema stanice za tehnički pregled vozila, uvjeti i način obavljanja tehničkih pregleda vozila, način i rokovi za obavljanje preventivnih tehničkih pregleda, postupak isključivanja vozila iz prometa u stanici za tehnički pregled vozila, sadržaj, oblik, veličina i boja obrazaca u svezi s tehničkim pregledima, evidencije i način vođenja evidencije o tehničkim pregledima i tehničkoj ispravnosti vozila te obliku, sadržaju, boji, veličini i postavljanju posebnog znaka kojim se označava valjanost tehničkog pregleda vozila.

Članak 2.

Tehnički pregledi vozila jesu redovni, preventivni i izvanredni.

Članak 3.

Redovni tehnički pregledi obavljaju se u mjesecu u kojem ističe rok valjanosti tehničkog pregleda.

Članak 4.

Preventivni tehnički pregledi su dnevni i periodični: Dnevni preventivni tehnički pregledi obavljaju se dnevno, a periodični u rokovima utvrđenim ovim Pravilnikom.

Članak 5.

U slučajevima predviđenim Zakonom stanica za tehnički pregled vozila obavlja provjeru tehničke ispravnosti vozila po nalogu ovlaštene službene osobe.

II. OBJEKT STANICE ZA TEHNIČKI PREGLED VOZILA

Članak 6.

Objekt stanice za redovni tehnički pregled vozila mora biti izgrađen od čvrstog materijala, imati ulazna i izlazna vrata, prozore, krov te betoniran ili asfaltiran pod i mora biti prohodan za vozila dopuštenih gabarita. U objektu stanice za tehnički pregled vozila ili neposrednoj blizini moraju se nalaziti i prostorije za obavljanje administrativnih poslova i poslova registracije vozila, posebne prostorije za stranke kao i prostor za otklanjanje manjih neispravnosti na vozilu (zamjena žarulja, podešavanje svjetla, postavljanje, skidanje ili pričvršćivanje registarskih pločica, podešavanje paljenja i sl.). Prostor najmanje 15 metara ispred i najmanje 10 metara iza uređaja za ispitivanje sustava za kočenje mora biti vodoravan, napravljen od asfalta, betona ili drugog sličnog materijala. Na objektu mora biti istaknut naziv stanice za tehnički pregled vozila.

Članak 7.

Prostor ispred i iza stanice za tehnički pregled vozila mora osiguravati kružno kretanje i pomicanje vozila. Te površine moraju biti izgrađene od asfalta, betona ili drugog sličnog materijala.

Članak 8.

Objekt stanice za tehnički pregled vozila kao i uređaji i oprema u objektu moraju se redovno i uredno održavati.

Članak 9.

Stanica za tehnički pregled vozila mora osigurati zaštitu objekta i inventara stanice.

III. UVJETI ZA OBAVLJANJE TEHNIČKIH PREGLEDA VOZILA

Članak 10.

Za obavljanje tehničkih pregleda stanica za tehnički pregled mora imati:

1. uređaj za ispitivanje kočnica vozila usklađen s metrološkim uvjetima za uređaje s valjcima kojima se provjerava kočna sila po obodu kotača kod vozila na motorni pogon i priključnih vozila odnosno uređaj s naletnim pločama za mjerenje usporenja vozila. Ovaj uređaj mora biti postavljen tako da je osovina na kojoj se ispituju sile kočenja u istoj razini s ostalim osovinama;

2. kanal za pregled donjeg postroja vozila dužine najmanje osam metara, širine 0,80 do jedan metar i dubine 1,40 do 1,60 metara s najmanje jednim stepenicama koje moraju biti izgrađene na izlaznoj strani, ugrađenom unutarnjom rasvjetom koja omogućuje osvijetljenost od najmanje 250 luksa te jednim pokretnim svjetlom. Kanal mora biti potpuno obložen keramičkim pločicama ili drugim materijalom iste kakvoće. Na početku kanal ima zaobljena uzdignuća polukružnog oblika dužine najmanje 30 cm i visine osam do deset cm. Gornji rub kanala i zaobljeno uzdignuće obloženi su tračnicama koje sprečavaju pad vozila u kanal. Na tračnici je montiran pokretni nosač s dizalicom koja omogućuje automatsko podizanje i spuštanje vozila;

3. kutomjer za mjerenje slobodnog hoda upravljača kojim se može točno utvrditi svaki pojedinačni stupanj kuta zaokretanja;

4. regloskop s ugrađenim svjetlomjerom koji omogućuje brzo i precizno utvrđivanje reguliranosti velikih i oborenih svjetala i svjetala za maglu, neovisno o tomu je li vozilo prazno ili opterećeno. Regloskop je ugrađen na tračnice u horizontalnom položaju;

5. svjetlomjer pomoću koga se može utvrditi razlika osvijetljenosti dvaju ili više istovrsnih svjetala na vozilu;

6. dinamometar za mjerenje sile pritiskanja na komande kočnica koji se može lako staviti na svaku komandu kočnica;

7. kompresor s manometrom ili manometar s priključkom na zračnu kompresionu stanicu postavljen tako da se pritisak u gumama može provjeriti prije nego što se počne ispitivanje sustava za kočenje na uređaju iz točke 1. ovog stavka;

8. mjerač dubine šara gazećeg sloja gume koji ima milimetarsku skalu i mogućnost očitovanja 1/10 mm;

9. fonometar za mjerenje buke vozila;

10. indeks (etalon) boja;

11. metar ili metarsku traku;

12. uređaj za mjerenje obojenosti ispušnih plinova diesel motora;

13. uređaj za analizu sastava ispušnih plinova benzinskih i sličnih motora;

14. dva klinasta podmetača za kotače vozila;

15. uređaj za mjerenje usporenja s grafičkim pisačem koji pokazuje m/sec ili usporenje u postocima i silu pritiskanja na komande kočnica;

16. štopericu;

17. brojeve i zaštitne znakove za utiskivanje broja motora i šasije;

18. indikator točke isparivanja tekućine za kočenje;

19. uređaj za kontrolu spajanja električne instalacije između vučnih i priključnih vozila.

IV. UVJETI I NAČIN OBAVLJANJA REDOVNIH TEHNIČKIH PREGLEDA

Članak 11.

Tehnička ispravnost vozila može se ovjeriti ako se prilikom tehničkog pregleda utvrdi da vozilo ima sve propisne i ispravne uređaje i opremu koji odgovaraju propisanim tehničkim uvjetima i normativima i za koje su plaćene sve propisane obveze (porez, carina, naknada za ceste, obvezno osiguranje i sl.).

Članak 12.

Tehnički pregled vozila ne smije se obavljati izvan objekta stanice za tehnički pregled vozila, osim ispitivanja buke, zvučnih signala, ispušnih plinova, kontrolnih i signalnih uređaja, usporenja i vaganja vozila te pregleda kočnica iz članka 30. ovog Pravilnika. Iznimno od stavka 1. ovoga članka, tehnički pregled može se obaviti izvan objekta stanice za tehnički pregled ako se vozila zbog dimenzija, težine ili drugih opravdanih razloga ne mogu uvesti u objekt stanice ili se ne može izvršiti tehnički pregled na određenim uređajima u prostorijama stanice za tehnički pregled vozila za koja se unaprijed nije znalo da su takvih dimenzija ili težine. Za vozila za koja se unaprijed zna da zbog svojih dimenzija, težine ili drugih opravdanih razloga ne mogu ući u objekt stanice za tehnički pregled vozila, tehnički pregled se može obaviti na mjestima gdje se vozila nalaze (gradilište i dr.) uz odobrenje policijske uprave na čijem se području obavlja tehnički pregled vozila. Na otocima, ako nema stanice za tehnički pregled, tehnički pregledi se mogu obavljati na odgovarajućim prostorima uz prethodno odobrenje policijske uprave na čijem se području obavlja tehnički pregled.

Članak 13.

Iznimno, uz odobrenje, tehnički pregledi traktora i njihovih priključnih vozila mogu se obavljati i na prostoru koji ne ispunjava uvjete iz članka 6. i 7. ovoga pravilnika ako se na takvom prostoru mogu obaviti sva ispitivanja propisana za tehnički pregled tih vozila. Odobrenje iz stavka 1. ovoga članka izdaje policijska stanica na čijem se području obavlja tehnički pregled.

Članak 14.

Kontrolori stanice za tehnički pregled vozila dužni su nositi zaštitnu odjeću prema općem aktu što ga donosi stručna organizacija iz članka 277. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i identifikacijsku karticu na kojoj je ispisan naziv stanice za tehnički pregled vozila, funkcija te ime i prezime djelatnika.

Članak 15.

Stanica za tehnički pregled vozila dužna je dopustiti vlasniku vozila odnosno vozaču da prati pregled vozila koje je dovezao na tehnički pregled.

Članak 16.

Na tehničkom se pregledu mora utvrditi odgovaraju li podaci u dokumentu o vozilu ili u prometnoj dozvoli ili knjižici vozila stvarnim podacima vozila na koje se odnose odnosno jesu li svi podaci uneseni u prometnu dozvolu ili u knjižicu vozila. Ako se utvrdi da podaci u dokumentu o vozilu ili u prometnoj dozvoli ili knjižici vozila ne odgovaraju stvarnim podacima vozila, odnosno da svi podaci nisu uneseni u prometnu dozvolu ili knjižicu vozila, tehnička ispravnost vozila ne smije se ovjeriti. Za takvo vozilo izdaje se registracijski list s točnim podacima na koji se stavlja pečat "NEISPRAVNO" u crvenoj boji. Vlasnik takvog vozila upućuje se policijskoj upravi odnosno policijskoj stanici prema mjestu prebivališta radi usklađivanja podataka odnosno pribavljanja ispravnih dokumenata. Iznimno od stavka 2. ovoga članka ukoliko stanica za tehnički pregled utvrdi da je u knjižici vozila ili u prometnoj dozvoli neki od podataka greškom upisan pogrešno, izdat će novu prometnu dozvolu odnosno knjižicu vozila, a dokumente s pogrešnim podacima dostaviti policijskoj upravi odnosno policijskoj stanici u kojoj se vozilo nalazi u evidenciji uz naznaku koji su podaci bili pogrešno upisani. Ako se utvrdi da su podaci na vozilu usklađeni s dokumentima o vozilu, a osnovano se posumnja da su podaci na vozilu ili u dokumentima o vozilu prepravljeni, tehnička ispravnost vozila će se ovjeriti, a na prvoj stranici u gornjem desnom uglu zapisnika o tehničkom pregledu vozila utisnut će se pečat "PS" (podaci sumnjivi), dimenzije 1 x 1 cm u crvenoj boji. O slučajevima iz stavka 4. ovoga članka stanica za tehnički pregled vozila dužna je u roku od tri dana obavijestiti policijsku upravu odnosno policijsku stanicu kod koje se vozilo nalazi u evidenciji. Obavijest sadrži naziv stanice za tehnički pregled vozila, marku, tip, godinu proizvodnje i registarsku oznaku vozila, kratak opis neispravnosti i potpis ovlaštene osobe. Dimenzije, sadržaj i opis pečata iz stavka 2. ovoga članka prikazani su na crtežu broj 1.

Članak 17.

Za vozilo koje nema utisnut broj šasije ili taj broj nije utisnut na pločici proizvođača vozila tehnički pregled vozila može se ovjeriti samo ako se prethodno na osnovi potvrde nadležnog organa ili organizacije, utisne odgovarajuće brojeve. Ako stanica za tehnički pregled vozila naknadno utiskuje brojeve šasije, iza tih brojeva utisnut će oznaku "pp" a ispred i iza utisnutih brojeva i oznake svoj zaštitni znak. U tom slučaju izdat će i novu prometnu dozvolu u koju će također ispred broja šasije upisati svoj zaštitni znak. Ministarstvo unutarnjih poslova u rješenju kojim odobrava obavljanje tehničkih pregleda vozila utvrđuje zaštitni znak iz stavka 2. ovog članka.

Članak 18.

Tehnički podaci o vozilu utvrđuju se uvidom u dokument o vozilu ili potvrdu o ispitivanju ili prometnu dozvolu i knjižicu vozila ili priznati katalog vozila. Vozilima koja ne odgovaraju propisanim uvjetima glede dimenzija, najveće dopuštene mase i dopuštenog osovinskog opterećenja ovjerit će se tehnička ispravnost s tim da se u gornjem desnom uglu prednje stranice registracijskog lista upiše tekst "PLOČICE S CRVENIM BROJKAMA I SLOVIMA".

Članak 19.

Tehničkom pregledu vozila može se pristupiti samo ako je vozilo čisto i uredno obojeno, ako su mu svi sklopovi podmazani i ako nije bitnije oštećeno. Tehnički pregled obavlja se na praznom vozilu. Tehnički pregled vozila mora se izvršiti u potpunosti bez obzira na to je li tijekom pregleda utvrđena neka neispravnost.

Članak 20.

Tehnički pregled vozila ne smije se obavljati za vrijeme dok se ispituje ispravnost uređaja i opreme stanice za tehnički pregled vozila.

Članak 21.

Kontrolor će pregledati a prema potrebi i zahvatima ruke utvrditi ima li vozilo sve propisne oznake, jesu li one pravilno postavljene, dobro pričvršćene i ispravne, odnosno nisu li oštećene i prljave u tolikoj mjeri da je narušen njihov funkcionalni i estetski izgled. Za registarske pločice provjerava se i jesu li originalne.

Članak 22.

Na tehničkom pregledu vozila, osim motocikla i mopeda, kontrolori provjeravaju:

__________________________________________________________________________________ Uređaji Provjerava se __________________________________________________________________________________

I. UREĐAJI ZA UPRAVLJANJE

1. kotač upravljača stanje, pričvršćenost jezgra na stup upravljača, slobodni hod

2. stup upravljača pričvršćenost

3. prijenosna kutija upravljača stanje, pričvršćenost, zazor

4. poluge za upravljanje i rukavci stanje, pričvršćenost, zazor u zglobovima, elastične spojke stupa upravljača

5. servo-upravljač stanje raznih elemenata (gipke cijevi, crpka, remen itd.); funkcioniranje

6. amortizer upravljača stanje, pričvršćenost

7. utjecaj ovjesa na upravljanje postoji li utjecaj ovjesa na upravljanje, odnosno je li osigurano vraćanje prednjih kotača u položaj za pravocrtno kretanje

8. nekontrolirano kretanje kotača objektivno mjerenje nekontroliranog držanja kotača

Uređaji za upravljanje ispituju se na kanalu s dizalicom i prednji dio vozila se podiže. Slobodni hod upravljača provjerava se kutomjerom po potrebi. Ispitivanje osobnih automobila može se obavljati i na dodatnoj dizalici za podizanje cijelog vozila.

__________________________________________________________________________________ Uređaji Provjerava se __________________________________________________________________________________

II. UREĐAJI ZA ZAUSTAVLJANJE

1. radna kočnica stanje, efikasnost, razlika sila kočenja na kotačima iste osovine

2. pomoćna kočnica stanje, efikasnost, držanje, razlika sila kočenja na kotačima iste osovine

3. parkirna kočnica stanje, efikasnost, držanje

4. komanda radne kočnice stanje, dužina hoda komande

5. komanda pomoćne kočnice stanje, dužina hoda komande, držanje

6. komanda parkirne kočnice stanje, držanje

7. mehanička transmisija kočnica stanje, pričvršćenost, zazori

8. hidraulični i pneumatski stanje, pričvršćenost, gubici (propuštanje tekućine i plinova, rezervoari i transmisije točka isparavanja tekućine za kočenje)

9. regulator za neprekidno stanje, funkcioniranje podešavanje intenziteta kočenja

10. ispušni usporivač stanje, funkcioniranje

11. dvovodni pneumatični prijenosni stanje, funkcioniranje mehanizam sustava za kočenje i usporač zadugotrajno usporavanje vozila

Učinkovitost kočnica provjerava se na uređaju za ispitivanje kočnica iz članka 10. stavak 1. točka 1. ovoga pravilnika. Prije početka ispitivanja kočnica osobnih automobila obvezatno se utvrđuje stanje pritiska u gumama koji mora biti u granicama tehničkih normativa. Vozilima koja imaju tri ili više osovina postavljenih tako da se ispitivanjem ne mogu dobiti mjerodavni rezultati ispitivanja, zatim vozilima koja se zbog mase vozila ne smiju ispitivati na uređaju za ispitivanje kočnica, kao i vozilima koja zbog svojih dimenzija ne mogu ući u objekt stanice za tehnički pregled vozila, ispitivanje sustava za kočenje obavlja se na način propisan za ispitivanje vozila u pokretu i uz pomoć uređaja iz članka 11. stavak 1. točka 15. ovoga Pravilnika. Neravnomjernost kočenja u ovim slučajevima utvrđuje se stručnom ocjenom kontrolora (zanošenje vozila, tragovi kočenja i sl.). Za osnovu izračunavanja postotka razlike kočenja kotača na istoj osovini (20%) uzima se veća sila kočenja. Kod radne kočnice uzimaju se sile kočenja koje nastanu neposredno prije blokiranja kotača. Prilikom pregleda sustava za kočenje kontrolor se nalazi u vozilu, pritišće komande kočnica i, prema potrebi, preko dinamometra provjerava silu pritiskanja. Sklopove sustava za kočenje na donjoj strani vozila pregledava kontrolor koji se nalazi u kanalu. Gumeni vodovi, prijenosne poluge i rukavci kao i metalna užad mehaničke kočnice ne smiju biti vezani, vareni ni sastavljeni na neki drugi način, napuknuti, savijeni ili oštećeni.

__________________________________________________________________________________ Uređaji Provjerava se __________________________________________________________________________________

III. UREĐAJI ZA OSVJETLJAVANJE I SVJETLOSNU SIGNALIZACIJU

a) Uređaji za osvjetljavanje

1. dugo svjetlo stanje, broj, položaj, boja, ujednačenost intenziteta, namještenost, funkcioniranje, međusobna povezanost s ostalim svjetlima

2. kratko svjetlo stanje, broj, položaj, boja, ujednačenost intenziteta,namještenost, funkcioniranje, međusobna povezanost s ostalim svjetlima

3. svjetla za maglu stanje, broj, položaj, boja, ujednačenost intenziteta, namještenost, funkcioniranje, međusobna povezanost s propisanim svjetlima

4. pokretno svjetlo za istraživanje stanje, uključivanje, položaj

5. svjetlo za osvjetljavanje ceste stanje, položaj, boja, povezanost s ručicom mjenjača prilikom vožnje unatrag

6. svjetla za osvjetljavanje radnog stanje, položaj, boja mjesta

b) uređaji za označavanje vozila

1. prednja pozicijska svjetla stanje, položaj, broj, boja, simetričnost i istovjetnost, funkcioniranje, povezanost s drugim propisanim svjetlima

2. stražnja pozicijska svjetla stanje, položaj, broj, boja, simetričnost i istovjetnost, funkcioniranje, povezanost s drugim propisanim svjetlima

3. parkirna svjetla stanje, položaj, broj, boja, simetričnost i istovjetnost

4. gabaritna svjetla stanje, položaj, broj, boja, simetričnost, funkcioniranje, povezanost s drugim propisanim svjetlima

5. katadiopteri stanje, položaj, boja, oblik, površina, vidljivost, simetričnost

6. žuto rotacijsko svjetlo stanje, položaj, vidljivost, boja, funkcioniranje

7. plavo treptavo ili rotacijsko stanje, položaj, vidljivost, boja, funkcioniranje svjetlo

8. stražnja svjetla za maglu stanje, položaj, vidljivost, boja, funkcioniranje

c) uređaji za davanje svjetlosnih znakova

1. stop - svjetla stanje, položaj, broj, boja, funkcioniranje, simetričnost, istovjetnost

2. pokazivači smjera stanje, položaj, broj, boja, funkcioniranje, vidljivost, učestalost žmiganja, simetričnost i istovjetnost

3. uređaj za uključivanje svih stanje, funkcioniranje, istovjetnost, kontrolno svjetlo pokazivača smjera

Podešenost i ujednačenost intenziteta dugog i kratkog svjetla i svjetala za maglu provjerava se pomoću regloskopa iz članka 10. stavak 1. točka 4. ovoga Pravilnika. Istovjetnost intenziteta istih svjetala koja se nalaze na vozilu, osim dugog i kratkog svjetla i svjetala za maglu, provjerava se svjetlomjerom iz članka 10. stavak 1. točka 5. ovoga Pravilnika. Ispitivanje svjetlomjerom obavlja se samo kada se mjeri uočena razlika intenziteta istovrsnih svjetala.

__________________________________________________________________________________ Uređaji Provjerava se __________________________________________________________________________________

IV. UREĐAJI KOJI OMOGUĆUJU NORMALNU VIDLJIVOST

1. vjetrobran i druge zastakljene providnost, nedeformiranost predmeta koji se gledaju površine

2. brisači vjetrobrana stanje, broj, funkcioniranje, efikasnost

3. perači vjetrobrana stanje, funkcioniranje

4. vozačka ogledala stanje, položaj, broj, funkcioniranje, mogućnost namještanja, površina, deformiranje slike predmeta, mogućnost uklapanja u gabarite

__________________________________________________________________________________ Uređaji Provjerava se __________________________________________________________________________________

V. KAROSERIJA, RAM I ŠKOLJKA

1. karoserija stanje, boja, izbočeni, oštri i ukrasni dijelovi, reklamne ploče ili natpisi, otvor za nalijevanje goriva, utjecaj korozije na čvrstoću

2. ram - školjka vizualna kontrola sastavnih elemenata i njihovih sklopova (zakivci, varovi, zavrtnji i dr.) broj, boja, utjecaj korozije na čvrstoću

3. ležna šasija (nosač karoserije) stanje i pričvršćenost, broj, savinuće, izvitoperenost, utjecaj korozije na čvrstoću

VI. OSOVINE, KOTAČI, GUME

1. osovine stanje

2. ovjes stanje i pričvršćenost

3. kotači stanje, pričvršćenost, izvitoperenost prednjih kotača, eventualno trenje prednjih kotača kada se kotač upravljača okrene do kraja

4. okretanje prednjih i stražnjih stanje, zazori koji se kontroliraju ručno na kotaču, pri čemu je kotača osovina dovoljno podignuta

5. amortizeri i gibnjevi stanje, pričvršćenost

6. gume stanje, dubina šara gazećeg sloja, istovjetnost po vrsti, tipu, nosivosti i dimenzijama

Osovine, kotači i gume pregledavaju se na kanalu, a kod osobnih utomobila i drugih lakših vozila može i na posebnoj dizalici.

__________________________________________________________________________________ Uređaji Provjerava se __________________________________________________________________________________

VII. MOTOR

provjerava se stanje i funkcioniranje kretanjem vozila i rutinskim pregledom (kontrolor u vozilu)

VIII. BUKA VOZILA

utvrđuje se stručnom ocjenom a u sumnjivim slučajevima uređajem iz članka 10. stavak 1. točka 9. ovog pravilnika

IX. ELEKTRO UREĐAJI I ELEKTRO INSTALACIJE

1. elektro pokretač stanje, funkcioniranje (aktiviranjem elektro pokretača)

2. akumulator pričvršćenost, smještaj, položaj, postojanje oduška izvan prostora za putnike

3. prekidač glavnog kabla električne stanje, funkcioniranje, položaj ručice prekidača instalacije

4. električni kablovi koji se vide stanje, izolacija, pričvršćenost

X. PRIJENOSNI MEHANIZAM

(spojka, mijenjač, kardansko vratilo stanje, funkcioniranje proklizavanje, slobodni hod pedale spojke kardanski zglobovi) (provjerava kontrolor u vozilu kretanjem vozila)

XI. KONTROLNI I SIGNALNI UREĐAJI

1. brzinomjer s putomjerom i stanje, funkcioniranje svjetiljkom za osvijetljavanje

2. kontrolna plava lampa za dugo stanje, funkcioniranje svjetlo

3. svjetlosni ili zvučni signalizator stanje, funkcioniranje, vidljivost, istodobnost paljenja s kontrole rada pokazivača smjera pokazivačem smjera

4. tahograf stanje, ispravnost, registrira li brzinu, vrijeme, prijeđeni put, smjenu vozača, da li je izvršen pregled i žigosanje

5. pokazivač raspoloživog pritiska stanje, funkcioniranje, propuštanje, vrijeme za uspostavljanje uređaja radne kočnice normalnog pritiska

6. svjetlosni signal za kontrolu stanje, funkcioniranje položaja vrata koja nisu u vidnom polju vozača

7. signalni uredaj za primanje stanje, funkcioniranje signala od konduktera

8. uređaj za kontrolu izoliranosti stanje, funkcioniranje električne energije

9. uređaj za signalizaciju nedopu- stanje, funkcioniranje štenog pritiska u gumama

10. uređaj za kontrolu rada mehani- stanje, funkcioniranje zama ugrađenih na vozilu

XII. UREĐAJ ZA ODVOD SAGORJELIH PLINOVA

1. cijev s prigušivačem i ispušni stanje, pričvršćenost, usmjerenost i položaj izvoda ispušne plinovi cijevi, stanje prigušivača zvuka i katalizatora

Obojenost ispušnih plinova dizel motora autobusa i teretnih motornih vozila utvrđuje se na uređaju iz članka 10. stavak 1. točka 12. ovoga Pravilnika, a kod osobnih automobila po potrebi. Ispušni plinovi benzinskih i sličnih motora ispituju se na svakom vozilu pomoću uređaja iz članka 10. stavak 1. točka 13. ovoga Pravilnika. __________________________________________________________________________________ Uređaji Provjerava se __________________________________________________________________________________

XIII. UREĐAJ ZA SPAJANJE

stanje, položaj, pričvršćenost pomoćna veza, međusobna VUČNOG I PRIKLJUČNOG pokretljivost, osigurač protiv razdvajanja, spoj električne VOZILA instalacije vučnog i priključnog vozila

XIV. OSTALI UREĐAJI I DIJELOVI VOZILA

1. unutrašnjost kabine i prostor za stanje, rasvjeta ploče s instrumentima i unutrašnjost putnike

2. nasloni i osiguranje prednjih stanje, funkcioniranje sjedišta

3. uređaj za ventilaciju, grijanje, stanje, funkcioniranje odmrzavanje i odmagljivanje vjetrobrana

4. vrata vozila stanje, zabravljivanje

5. pomoćna vrata ili prozori stanje, položaj, natpis podesni za izlaz u slučaju opasnosti

6. brava vrata stanje, položaj, držanje, osiguranje

7. blatobrani stanje, položaj

8. branici stanje, pričvršćenost, položaj

9. priključci za vezivanje stanje, funkcioniranje sigurnosnih pojasova i sigurnosni pojasovi

10. uređaj za osiguranje vozila od stanje, funkcioniranje neovlaštene uporabe

11. uređaji na vozilima za prijevoz stanje propisanih sigurnosnih i drugih uređaja opasnih tvari

12. uređaji na vozilima kojima stanje i funkcioniranje upravlja vozač s tjelesnim nedostacima

XV. UREĐAJI ZA DAVANJE

funkcioniranje i intenzitet zvuka (stručnom ocjenom, a po potrebi ZVUČNIH SIGNALA fonometrom)

Članak 23. Na tehničkom pregledu motocikla sa ili bez prikolice, mopeda i motornog vozila na tri kotača čija masa ne prelazi 400 kg kontrolori provjeravaju: __________________________________________________________________________________ Uređaji Provjerava se __________________________________________________________________________________

I. UREĐAJI ZA UPRAVLJANJE

1. kormilo - upravljač pričvršćenost

2. viljuška upravljača stanje, zazor u ležajevima

3. skretanje upravljača eventualne smetnje

II. PREDNJE I STRAŽNJE KOČNICE

1. komanda stanje i hod

2. transmisija stanje, pričvršćenost, zazor, efikasnost

3. kočenje efikasnost

4. bubanj i ploča kočnice stanje, pričvršćenost, prisutnost ulja

5. ukupno kočenje efikasnost (ispituje se na uređaju iz članka 10. stavak 1. točka 1. ovog pravilnika a prema potrebi preko dinamometra)

III. UREĐAJI ZA OSVJETLJAVANJE I SVJETLOSNU SIGNALIZACIJU

1. dugo svjetlo stanje, namještenost, boja, funkcioniranje

2. kratko svjetlo stanje, namještenost, boja, funkcioniranje

3. svjetlo za maglu stanje, podešenost, boja, funkcioniranje

4. prednje pozicijsko svjetlo stanje, boja, funkcioniranje, istodobno paljenje s drugim propisanim svjetlima, simetričnost i istovjetnost

5. stražnje pozicijsko svjetlo stanje, boja, funkcioniranje, istodobno paljenje s drugim propisanim svjetlima, simetričnost i istovjetnost

6. svjetla za osvjetljavanje stanje, boja, funkcioniranje, istovremeno paljenje s drugim registarske pločice svjetlima

7. katadiopteri stanje, broj, usmjerenost, simetričnost, istovjetnost, oblik i položaj

8. stop - svjetlo stanje, funkcioniranje

9. pokazivači smjera stanje, funkcioniranje

Podešenost i intenzitet dugog i kratkog svjetla i svjetla za maglu provjerava se pomoću regloskopa. Istovjetnost i ujednačenost intenziteta svjetla na motornom triciklu čija masa ne prelazi 400 kg, osim dugog i kratkog svjetla i svjetla za maglu provjerava se svjetlomjerom. Ispitivanje svjetlomjerom obavlja se samo kada se mjeri uočena razlika intenziteta istovjetnih svjetala.

__________________________________________________________________________________ Uređaji Provjerava se __________________________________________________________________________________

IV. UREĐAJI KOJI OMOGUĆUJU NORMALNU VIDLJIVOST

1. vozačko ogledalo stanje, položaj i da znatnije ne deformira sliku predmeta

V. UREĐAJI ZA DAVANJE

funkcioniranje i intenzitet zvuka (provjerava se stručnom ZVUČNIH SIGNALA ocjenom a u sumnjivim slučajevima fonometrom

VI. RAM, LIMENI DIJELOVI, PAPUČICE

1. ram, limeni dijelovi stanje, broj rama

2. papučice stanje, zazor

3. lanac ili drugi tip prijenosa¸ stanje, funkcioniranje i zaštita

4. oslonci za noge stanje, pričvršćenost, zglobovi

5. sjedište vozača i suvozača stanje, pričvršćenost, postojanje držača za suvozača

VII. OSOVINE, KOTAČI, GUME

1. osovine pričvršćenost i zazor u ležajevima

2. kotači stanje, usmjerenost, izvitoperenost žbica

3. gume stanje, dubina šara gazećeg sloja

4. ovjes stanje, pričvršćenost elemenata za ovjes i zazor u zglobovima

5. amortizeri i gibnjevi stanje i pričvršćenost

VIII. UREĐAJI ZA ODVOD

stanje, pričvršćenost, usmjerenost i položaj izvoda cijevi ISPUŠNIH PLINOVA

IX. BUKA VOZILA

utvrđuje se stručnom ocjenom, a u sumnjivim slučajevima uređajem iz članka 10. stavak 1. točka 9. ovoga Pravilnika

X. OSTALI UREĐAJI I DIJELOVI VOZILA

1. blatobran stanje, pričvršćenost

2. oslonac stanje, funkcioniranje

3. vanjska opremljenost u skladu s propisima

4. bočna prikolica stanje, pričvršćenost, usmjerenost kotača

5. motor stanje, funkcioniranje

Članak 24. Na tehničkom pregledu kontrolori provjeravaju slijedeću opremu:

1. aparat za gašenje požara stanje, pričvršćenost, rok valjanosti, stanje plombe

2. znak za obilježavanje stanje, broj, dimenzije zaustavljenog vozila

3. kutiju prve pomoći stanje i jesu li u skladu sa standardom

4. klinaste podmetače stanje i broj

5. čekić za razbijanje stakla stanje i pričvršćenost na vidnom mjestu

6. rezervne žarulje stanje i broj žarulja

7. rezervni kotač stanje i dubina šare

8. opremu na vozilima za prijevoz stanje, propisane sigurnosne i druge mjere opasnih tvari

9. uže ili polugu za vuču vozila stanje i ispravnost

Članak 25. Znak kojim se označava rok valjanosti tehničkog pregleda, ima oblik kruga promjera 70 mm. U sredini znaka ispisana je godina (npr. "94",) a rubno u smjeru kazaljke na satu u kvadratnim poljima naizmjence crvene i bijele boje ispisani su brojevi mjeseca u godini. Osnovna boja znaka mijenja se svake godine. Rok valjanosti tehničkog pregleda označava se bušenjem broja mjeseca u kojem rok valjanosti tehničkog pregleda ističe. Znak iz stavka 1. ovog članka kod motornih vozila (osim motocikla) stavlja se s unutarnje strane vjetrobranskog stakla u gornjem desnom kutu a kod motocikala i drugih vozila na mjestu gdje se lako može uočiti. Znak iz stavka 1. ovoga članka postavlja stanica za tehnički pregled vozila.

V. UVJETI I NAČIN OBAVLJANJA PREVENTIVNIH TEHNIČKIH PREGLEDA

1. Dnevni preventivni tehnički pregledi

Članak 26.

Dnevni preventivni tehnički pregledi vozila obavljaju se svakog dana prije uključivanja vozila u promet. Pregled vozila koje se daje u najam (rent-a-car) obavlja se prije svakog davanja vozila u najam. Dnevni preventivni tehnički pregled vozila obavlja vozač ili ovlašteni djelatnik fizičke ili pravne osobe koja je vlasnik vozila.

Članak 27.

Prilikom obavljanja dnevnog preventivnog tehničkog pregleda provjeravaju se uređaji iz članka 22. stavak 1. poglavlje I. točka 1. i 4.; II. točka 1. do 3. i 10; III. pod a) točka 1. i 2.; b) točka 1. do 3. i c) točka 1. do 3.; IV. točka 1. do 4.; VI. točka 6.; XI. točka 1. do 10.; XII; XIII. i XV. kao i oprema iz članka 24. ooga Pravilnika. Ispitivanje uređaja i opreme iz stavka 1. ovoga članka obavlja se stručnom ocjenom bez uređaja za ispitivanje. Osoba koja je obavila dnevni preventivni tehnički pregled potvrđuje ispravnost vozila na putnom radnom listu.

2. Periodični preventivni tehnički pregled

Članak 28.

Prijevoznici koji obavljaju periodične tehničke preglede moraju imati ispravne i ispitane uređaje i opremu iz članka 10. stavak 1. točka 1. do 4, 7, 8, 14. i 14. ovoga Pravilnika i odobrenje prema članku 263. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

Članak 29.

Periodični tehnički pregledi vozila obavljaju se ovisno o starosti vozila u rokovima utvrđenim u članku 30. ovoga Pravilnika.

Članak 30.

Periodičnim tehničkim pregledima vozila se podvrgavaju u slijedećim rokovima:

- vozila do dvije godine starosti, svakih šest mjeseci od dana obavljenog redovnog tehničkog pregleda i pregledu kočnica svakih 12 mjeseci;

- vozila od dvije do sedam godina starosti, svaka četiri mjeseca od dana obavljenog redovnog tehničkog pregleda i pregledu kočnica svakih 12 mjeseci;

- vozila od sedam do deset godina starosti, svaka tri mjeseca i pregledu kočnica svakih 12 mjeseci;

- vozila starija od deset godina svaka dva mjeseca i pregledu kočnica svakih 12 mjeseci;

- vozila za prijevoz opasnih tvari, svaka dva mjeseca od dana obavljenog redovnog tehničkog pregleda i pregledu kočnica svakih 12 mjeseci.

Članak 31.

Periodični tehnički pregled kočnica iz članka 30. ovog Pravilnika, obavlja se na uređaju za mjerenje pritiska u zračnoj odnosno hidrauličnoj instalaciji za kočenje minimalnog promjera 100 mm, točnosti klase najmanje 1,6, na zračnom dijelu instalacije s mogučnošću istodobnog očitavanja stanja na dva različita mjesta, sa spojnim crijevima dužine najmanje 12 m opskrbljenim sa standardnim priključcima, odnosno za hidraulični dio s odgovarajućim standardnim priključkom. Osim na uređaju iz stavka 1. ovog članka, posebni pregled kočnica obavlja se i na uređaju iz članka 10. stavak 1. točka 1. ovoga Pravilnika s tim da taj uređaj mora osigurati da prilikom ispitivanja sile kočenja na osovini koja se ispituje ne dođe do smanjenja osovinskog pritiska u odnosu kada se vozilo nalazi na vodoravnoj plohi. Periodični tehnički pregled kočnica obavlja se najviše 30 dana prije obavljanja redovnog tehničkog pregleda i ovjerava se u knjižici vozila.

Članak 32.

Periodični pregledi vozila obavljaju se na način propisan za redovne tehničke preglede.

Članak 33.

Ako se periodični tehnički pregled vozila (osim posebnog periodičnog pregleda kočnica) vremenski podudara s redovnim godišnjim pregledom, izvršit će se samo redovni godišnji pregled s tim da se u knjižici vozila ovjeri redovni i periodični tehnički pregled.

VI. ZAJEDNIČKE ODREDBE

Članak 34.

Redovni i periodični tehnički pregledi ovjeravaju se u prometnoj dozvoli. Tehnička ispravnost vozila u prometnoj dozvoli ovjerava se pečatom iz Članka 257. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

Članak 35.

Tehnička ispravnost vozila, osim policijskih vozila, neće se ovjeriti ako je ono obojeno ili ima oznake kao policijsko vozilo.

Članak 36.

Ako se na tehničkom pregledu utvrdi da je vozilo neispravno, a neispravnost se ne može odmah otkloniti u stanici za tehnički pregled, kontrolor određuje rok za otklanjanje neispravnosti koji ne može biti duži od četiri dana, kod čega se mora voditi računa o mogućnosti otklanjanja neispravnosti. Ako se u roku iz stavka 1. ovog članka vozilo podvrgne ponovnom tehničkom pregledu, provjerava se ispravnost ranije utvrđenog neispravnog uređaja ili opreme. Ako se ranije utvrđeno neispravno vozilo ne podvrgne tehničkom pregledu u roku iz stavka 1. ovog članka, na ponovnom tehničkom pregledu postupa se kao da vozilo nije bilo na tehničkom pregledu.

Članak 37.

Stanica za tehnički pregled vozila dužna je na zahtjev ovlaštene službene osobe Ministarstva unutarnjih poslova, pravosudnih tijela ili na zahtjev vlasnika vozila izdati dijagram rezultata ispitivanja kočnica.

Članak 38.

O ovjerenom tehničkom pregledu vozila stanica za tehnički pregled dužna je isti ili slijedeći radni dan izvijestiti policijsku upravu odnosno policijsku stanicu koja to vozilo vodi u evidenciji. Izvješće iz stavka 1. ovoga članka sadržava registarsku oznaku i broj, vrstu vozila, ime i prezime vlasnika te datum ovjere tehničkog pregleda.

VII. ISKLJUČIVANJE VOZILA IZ PROMETA U STANICI ZA TEHNIČKI PREGLED VOZILA

Članak 39.

Ako kontrolor utvrdi da uređaji za upravljanje ili uređaji za zaustavljanje ili uređaj za pogon na tekući plin nisu ispravni tako da vozilo ugrožava sigurnost prometa na cestama, zatražit će od vozača da skine i preda mu registarske pločice te da prestane koristiti vozilo u prometu na cestama dok se ne otklone utvrđene neispravnosti. Ako vozač odbije ili nije u stanju skinuti registarske pločice, skinut će ih djelatnik stanice za tehnički pregled vozila. Ako vozač spriječi kontrolora da isključi vozilo iz prometa prema stavku 1. i 2. ovoga članka, stanica za tehnički pregled vozila obavijestit će o tomu najbližu policijsku upravu odnosno policijsku stanicu.

Članak 40.

O isključivanju vozila iz prometa i skidanju registarskih pločica stanica za tehnički pregled vozila izdaje potvrdu koja sadrži: naziv stanice za tehnički pregled vozila, registarsku oznaku vozila, ime i prezime vozača, razloge za isključivanje vozila iz prometa, datum, pečat stanice i potpis kontrolora. Stanica za tehnički pregled vozila zadržava i čuva registarske pločice dok se ne otklone neispravnosti zbog kojih je vozilo isključeno iz prometa, a najduže deset dana. Ako vozač ne doveze vozilo na tehnički pregled u roku iz stavka 2. ovog članka ili se na tehničkom pregledu utvrdi da neispravnosti nisu otklonjene, stanica za tehnički pregled vozila dostavit će registarske pločice policijskoj upravi odnosno policijskoj stanici kod koje se vozilo vodi u evidenciji.

VIII. EVIDENCIJA O TEHNIČKIM PREGLEDIMA VOZILA

Članak 41.

Stanica za tehnički pregled vozila vodi registar o redovnim tehničkim pregledima za svaku godinu po vrstama vozila (mopedi, motocikli, osobni automobili, autobusi, kombinirani automobil, teretni automobili, specijalna i radna vozila, priključna vozila, traktori i ostala vozila) po vrstama tehničkog pregleda (redovni, izvanredni i provjeru tehničke ispravnosti iz članka 5. ovoga Pravilnika). Za preventivne tehničke preglede vodi se jedan registar za sve vrste vozila. Registar se vodi u obliku tvrdo ukoričene knjige čije su stranice numerirane, popunjava se čitko, tintom, kemijskom olovkom ili flomasterom. Registar se vodi na obrascu broj 1.

Članak 42.

O redovnom, periodičnom i izvanrednom tehničkom pregledu vodi se zapisnik u koji se unose rezultati ispitivanja uređaja i opreme odmah poslije pregleda. Zapisnik o redovnom, periodičnom i izvanrednom tehničkom pregledu vodi se na obrascu broj 2, a zapisnik o periodičnom pregIedu kočnica na obrascu broj 3.

Članak 43.

Registri o tehničkim pregledima čuvaju se najmanje pet godina. Zapisnici o tehničkom pregledu čuvaju se odvojeno po rednom broju najmanje dvije godine.

Članak 44.

Kopije potvrda o utisnutom broju šasije čuvaju se najmanje dvije godine.

Članak 45.

Registri o tehničkim pregledima mogu se voditi i na sustavu za automatsku obradu podataka.

Članak 46.

Stanice za tehničke preglede vozila dužne su stručnoj organizaciji iz članka 277. Zakona o sigurnosti prometa na cestama dostavljati podatke o tehničkom pregledu zbog automatske obrade podataka.

Članak 47.

Obrasci broj 1 do 3 i crtež broj 1 otiskani su uz ovaj Pravilnik i njegov su sastavni dio.

IX. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 49.

Stanice za tehnički pregled vozila kada postavljaju ili zamjenjuju uređaj iz članka 10. točka 1. ovoga Pravilnika, dužne su taj uređaj postaviti tako da osigurava uvjete iz članka 31. stavak 2. ovoga Pravilnika. Odredba članka 10. točke 18. i 19. ovoga Pravilnika primjenjivat će se nakon godine dana od stupanja na snagu ovoga Pravilnika. Odredba članka 31. glede pregleda kočnica vozila primjenjivat će se nakon godine dana od stupanja na snagu ovoga Pravilnika. Do izrade zapisnika o tehničkom pregledu iz članka 42. ovog Pravilnika, a najduže tri mjeseca od njegovog stupanja na snagu, koristit će se zapisnici o tehničkom pregledu prema dosadašnjim propisima.

Članak 50.

Stupanjem na snagu ovoga Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o tehničkim pregledima vozila ("Narodne novine", broj 7/77) i Pravilnik o preventivnim tehničkim pregledima vozila ("Narodne novine", broj 14/83 i 49/90).

Članak 51.

Ovaj pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u "Narodnim novinama".

Broj: 511-01-25-886/1-1993.

Zagreb, 21. siječnja 1993.

Ministar unutarnjih poslova

Ivan Jarnjak, v. r.

Pravilnik o kakvoći meda i drugih pčelinjih proizvoda NN_20_00

Nadređena Kategorija: Dokumenti i obrasci
Kreirano: Utorak, 23 Veljača 2010 Ažurirano: Četvrtak, 31 Listopad 2013 Objavljeno: Utorak, 23 Veljača 2010
Napisao/la Administrator

NN 20/00

MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE I ŠUMARSTVA

280

Na temelju članka 38. stavka 4. Zakona o stočarstvu (»Narodne novine« br. 70/97. i 36/98.) ministar poljoprivrede i šumarstva, uz suglasnost ravnatelja Državnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo, donosi

PRAVILNIK

O KAKVOĆI MEDA I DRUGIH PČELINJIH PROIZVODA

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Pravilnikom propisuju temeljni zahtjevi za kakvoću meda, matične mliječi, peluda, propolisa, pčelinjeg voska i pčelinjeg otrova (u daljnjem tekstu: med i drugi pčelinji proizvodi) te proizvoda na osnovi meda i drugih pčelinjih proizvoda, uvjeti za očuvanje njihove kakvoće, uvjeti stavljanja na tržište, sadržaj deklaracije i evidencije o proizvodu, postupci uzimanja uzoraka i metode ispitivanja udovoljavanja temeljnim zahtjevima kakvoće.

Članak 2.

Med i drugi pčelinji proizvodi i proizvodi na osnovi meda i drugih pčelinjih proizvoda prigodom stavljanja na tržište moraju udovoljavati uvjetima kakvoće propisanim ovim Pravilnikom.

Odredbe ovog Pravilnika odnose se i na med i druge pčelinje proizvode i proizvode na osnovi meda i drugih pčelinjih proizvoda iz uvoza.

Članak 3.

Kakvoća u smislu ovog Pravilnika jest skupno svojstvo proizvoda uvjetovano osnovnim sastavom, pridodanim tvarima, tehnološkim postupcima, pakiranjem meda i drugih pčelinjih proizvoda, proizvoda na osnovi meda i drugih pčelinjih proizvoda, njihova čuvanja i skladištenja.

II. MED I DRUGI PČELINJI PROIZVODI

MED

Članak 4.

Med jest sladak, gust, viskozni, tekući ili kristaliziran proizvod što ga medonosne pčele proizvode od nektara cvjetova medonosnih biljaka ili od medne rose, koje pčele skupljaju, dodaju mu vlastite specifične tvari i odlažu u stanice saća da sazrije.

Med sadrži šećere, prije svega glukozu i fruktozu, te saharozu, maltozu i druge polisaharide (uključujući i dekstrine), zatim bjelančevine, aminokiseline, enzime, organske kiseline, pelud, mineralne i druge tvari.

Boja meda može varirati od vrlo svijetlih do tamnijih nijansi.

Med može biti tekuće ili kremaste konzistencije, djelomice ili potpuno kristaliziran.

Članak 5.

Prema podrijetlu medonosnih biljaka ili medne rose med se razvrstava na:

1. nektarni med,

2. medljikovac.

Nektarni med jest proizvod što ga pčele proizvode od nektara medonosnih biljaka različitih vrsta (lipa, bagrem, kadulja, livadno bilje i dr.), a može biti monoflorni i poliflorni.

Medljikovac jest med što ga pčele proizvode od medne rose (crnogorice ili bjelogorice). Medljikovac se od cvjetnog meda razlučuje metodom električne vodljivosti, koja mora biti veća od 1,00 mS/cm (mili Simensa po centimetru).

Članak 6.

Monoflorni med jest med koji u netopivom sedimentu sadrži najmanje 45 % peludnih zrnaca iste biljne vrste.

Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, med se razvrstava u skupinu monoflorni ako udio peludnih zrnaca u netopivom sedimentu iznosi najmanje za:

- pitomi kesten (Castanea sativa) 85%;

- lucernu (Medicago sp.) 30%;

- ružmarin (Rosmarinus officinalis) 30%;

- lipu (Tilia sp.) 25%;

- kadulju (Salvia sp.) 20%;

- bagrem (Robinia pseudacacia) 20%;

- lavandu (Lavandula sp.) 20%.

Poliflorni med jest mješavina meda različitih vrsta.

Miješani med jest mješavina nektarnog meda i medljikovca.

Članak 7.

Med koji se stavlja na tržište mora udovoljavati ovim uvjetima:

1. da sadrži najmanje 65% reducirajućih šećera računatih kao invertni šećer, a medljikovac, najmanje 60% reducirajućih šećera;

2. da ne sadrži više od 5 % saharoze, osim za med od vrijeska (Satureia sp.), kadulje (Salvia sp.), ružmarina (Rosmarinus officinalis) i drače (Paliurus spina-christi), u kojih je dopušteno do 8% saharoze, a za med od bagrema (Robinia pseudacacia), lavande (Lavandula sp.) i medljikovca do 10% saharoze;

3. da ne sadrži više od 20% vode;

4. da ne sadrži više od 0,6% mineralnih tvari, osim medljikovca, koji smije sadržavati do 1,2% mineralnih tvari;

5. da mu ukupna kiselost nije veća od 40 mmol kiseline na 1000 gr. te da mu ona nije umjetno smanjena;

6. da ne sadrži više od 0,1% tvari netopljivih u vodi;

7. da mu aktivnost očitane dijastaze nakon miješanja nije niža od 8,0, a ako je niža od 8,0, hidroksimetilfurfurol (HMF) ne smije biti veći od 15 mg/kg;

8. da udio hidroksimetilfurfurola (HMF) nije veći od 40 mg/kg;

9. da pri dekristalizaciji med nije zagrijavan na temperaturu višu od 40°C;

10. da je svojstvenog okusa i mirisa bez stranih primjesa;

11. da u njemu nije počeo proces vrenja, da nije u stanju vrenja i da nije provrio;

12. da mu nisu dodavani šećer (saharoza) ni drugi proizvodi koji su konzistencijom i sastavom slični medu;

13. da nije dobiven hranjenjem pčela šećerom i šećernim proizvodima, i da nije pomiješan s medom dobivenim na taj način;

14. da nije onečišćen stranim organskim i mineralnim tvarima, kukcima i njihovim dijelovima, leglom, izmetom, plijesni i dr.;

15. da nije obojen nikakvim bojama;

16. da mu nisu dodavana sredstva za konzerviranje i aromatiziranje.

Nije dozvoljeno miješanje domaćeg i uvoznog meda namijenjenog tržištu.

Članak 8.

Med se čuva u zatvorenim posudama i suhim, tamnim, provjetrenim prostorijama, na sobnoj temperaturi.

MATIČNA MLIJEČ

Članak 9.

Matična mliječ jest proizvod mliječne žlijezde mladih pčela radilica, mliječne boje, guste konzistencije, karakteristična okusa i mirisa.

Matična mliječ mora biti izvađena od 48 do 50 sati nakon presađivanja ličinaka, a ne smije potjecati iz zatvorenih matičnjaka ni iz legla trutova.

Članak 10.

Matična mliječ stavlja se na tržište u izvornom obliku ili liofilizirana.

Matična mliječ koja se stavlja na tržište u izvornom obliku mora udovoljavati ovim uvjetima:

1. da sadrži najmanje 30% suhe tvari,

2. da sadrži najmanje 11% bjelančevina.

Članak 11.

Matična mliječ mora se čuvati u hermetički zatvorenim tamnim posudama, na temperaturi od -18 °C.

Rok trajanja matične mliječi u izvornom obliku jest jedna godina, a u liofiliziranom obliku dvije godine.

PELUD

Članak 12.

Pelud jest proizvod što ga pčele radilice skupljaju na cvjetovima i oblikuju u grudice.

Prema načinu dobivanja pelud se dijeli na pelud skupljen skidačem (skidani pelud) i pelud dobiven vađenjem iz stanica saća (vađeni pelud).

Članak 13.

Pelud se stavlja na tržište osušen u obliku grudica ili mljeven, odnosno pothlađen.

Pelud koji se stavlja na tržište mora udovoljavati ovim uvjetima:

1. da osušen sadrži najmanje 92 %, a pothlađen 60 % suhe tvari,

2. mora biti karakterističnog okusa,

3. ne smije biti sušen na temperaturi višoj od 40°C,

4. ne smije sadržavati kukce i njihove dijelove, leglo, izmet i skladišne štetnike,

5. ne smije biti užegao.

Članak 14.

Svježi pelud mora se čuvati pothlađen na ­18°C, umiješan u med ili steriliziran sušenjem u tamnoj hermetički zatvorenoj ambalaži.

Rok trajanja svježeg peluda jest jedna godina, a umiješanog u med dvije godine.

PROPOLIS

Članak 15.

Propolis jest pčelinji proizvod koji sadrži smolaste tvari koje pčele skupljaju s pupoljaka drvenastih biljaka.

Članak 16.

Propolis koji se stavlja na tržište mora udovoljavati ovim uvjetima:

1. mora sadržavati najmanje 35% tvari koje se ekstrahiraju alkoholom,

2. ne smije sadržavati katran ni spojeve slične katranu odnosno katranske smole,

3. ne smije sadržavati više od 5% mehaničkih nečistoća ni dijelova pčela,

4. ne smije sadržavati više od 30% voska.

PČELINJI VOSAK

Članak 17.

Pčelinji vosak jest proizvod voštanih žlijezda pčela radilica, koji one koriste za izgradnju saća.

Pčelinji vosak jest kompleksna smjesa lipida i ugljikovodika.

Pčelinji vosak dobiva se pretapanjem saća i voštanih poklopaca.

Članak 18.

Pčelinji vosak stavlja se na tržište kao:

- nepročišćeni pčelinji vosak,

- pročišćeni pčelinji vosak (Cera flava),

- pročišćeni bijeli pčelinji vosak (Cera alba),

- satne osnove.

PČELINJI OTROV

Članak 19.

Pčelinji otrov jest proizvod otrovne žlijezde pčela radilica.

Članak 20.

Pčelinji otrov stavlja se na tržište sušen u obliku bijelog kristaličnog praha.

Članak 21.

Rok trajanja pčelinjeg otrova je jedna godina.

III. PROIZVODI NA OSNOVI MEDA I DRUGIH PČELINJIH PROIZVODA

Članak 22.

Proizvodi na osnovi meda i drugih pčelinjih proizvoda jesu mješavine meda s drugim pčelinjim proizvodima ili međusobne mješavine drugih pčelinjih proizvoda u koje se može dodati ljekovito bilje i/ili njihovi ekstrakti (valerijana, sljez, timijan, anis, breza i sl.).

Medu i drugim pčelinjim proizvodima može se dodavati ljekovito bilje i/ili njihovi ekstrakti.

Proizvodi iz stavka 1. i 2. ovoga članka mogu biti u obliku: kapi, tableta, kapsula, masti i sirupa.

Dodavanje drugih pčelinjih proizvoda medu ne drži se obogaćivanjem sastava meda.

Članak 23.

Med s dodacima jest mješavina meda s prehrambenim proizvodima (voće, proizvodi od voća i povrća, proizvodi od mlijeka, kakaa, margarina i sl.) u koju se može dodavati ljekovito bilje i / ili ekstrakti ljekovitog bilja.

Med s dodacima mora sadržavati najmanje 60 % meda u gotovom proizvodu.

Članak 24.

Proizvodi iz članka 22. i 23. ovoga Pravilnika moraju udovoljavati temeljnim zahtjevima kakvoće koji su propisani ovim Pravilnikom i koji se koriste za njihovu proizvodnju.

IV. PAKIRANJE

Članak 25.

Med i drugi pčelinji proizvodi i proizvodi na osnovi meda i drugih pčelinjih proizvoda stavljaju se na tržište kao pakovina s označenom nazivnom količinom punjenja sukladno posebnom propisu o mjeriteljskim zahtjevima za pakovine.

Ambalaža u koju se pakira med i drugi pčelinji proizvodi i proizvodi na osnovi meda i drugih pčelinjih proizvoda mora udovoljavati posebnom propisu o uvjetima u pogledu zdravstvene ispravnosti predmeta opće uporabe koji se mogu stavljati u promet.

Članak 26.

Medu i drugom pčelinjem proizvodu i proizvodu na osnovi meda i drugih pčelinjih proizvoda ne smiju se dodavati sredstva kao što su bojila, zaslađivači, arome, konzervansi i ne smiju se zračiti ionizirajućim ili ultravioletnim zrakama.

V. DEKLARACIJA I EVIDENCIJA O PROIZVODU

Članak 27.

Med i drugi pčelinji proizvodi i proizvodi na osnovi meda i drugih pčelinjih proizvoda koji se stavljaju na tržište kao pakovine moraju na ambalaži, omotu, naljepnici ili privjesnici imati deklaraciju s ovim podacima:

1. naziv proizvoda i njegovo ime namijenjeno tržištu, ako ga proizvod ima,

2. naziv tvrtke, odnosno ime i prezime i adresa proizvođača ili onoga koji je proizvod pakirao, ako ga nije pakirao proizvođač, i veterinarski kontrolni broj odobrenog objekta,

3. datum proizvodnje, odnosno pakiranja za proizvode koji imaju ograničen rok trajanja,

4. rok trajanja ili tekst »upotrebljivo do«,

5. neto­količinu (masu ili obujam) proizvoda,

6. za med - naziv medljikovac, ako je nektarni med naziv biljne vrste za monoflorni, odnosno naziv cvjetni za poliflorni med, te miješani med za mješavinu nektarnog meda i medljikovca,

7. za druge pčelinje proizvode i proizvode na osnovi meda i drugih pčelinjih proizvoda ­ osnovne sastojke proizvoda i njihove količine izražene u mjernim jedinicama ili postocima prema opadajućim vrijednostima,

8. druge podatke važne za potrošača u skladu s posebnim propisima.

Tekst na deklaraciji mora udovoljavati posebnom propisu o mjeriteljskim zahtjevima za pakovine.

Članak 28.

Na deklaraciji uvoznog meda koji je namijenjen obradi uz podatke iz članka 27. ovoga Pravilnika mora biti podatak o zemlji podrijetla i podatak o nazivu i adresi uvoznika.

Članak 29.

Na deklaraciji uvoznog meda i drugih pčelinjih proizvoda i proizvoda na osnovi meda i drugih pčelinjih proizvoda, uz podatke iz članka 27. ovoga Pravilnika mora biti i tekst »uvozni« med, drugi pčelinji proizvod ili proizvod na osnovi meda i drugog pčelinjeg proizvoda, podaci o zemlji podrijetla te nazivu i adresi uvoznika ako se uvozi kao gotov proizvod.

Članak 30.

Med koji ne udovoljava uvjetima propisanim u članku 7. ovoga Pravilnika može se koristiti kao sirovina u proizvodnji drugih proizvoda i mora se deklarirati kao »med nije za potrošnju«.

Članak 31.

Za med i druge pčelinje proizvode i proizvode na osnovi meda i drugih pčelinjih proizvoda koji ne udovoljavaju temeljnim zahtjevima kakvoće što ih propisuje ovaj Pravilnik, ne može se upotrebljavati naziv med, drugi pčelinji proizvod, proizvod na osnovi meda i drugih pčelinjih proizvoda, ni sličan naziv koji navodi na to da se proizvod drži medom odnosno nekim drugim pčelinjim proizvodom.

Članak 32.

Proizvođač je dužan za med i drugi pčelinji proizvod i proizvod na osnovi meda i drugog pčelinjeg proizvoda imati evidenciju o proizvodu.

Evidencija o proizvodu sadrži kratak opis tehnološkog postupka proizvodnje određenog proizvoda te izvješće o obavljenoj laboratorijskoj analizi proizvoda i njegovim senzorskim svojstvima.

Evidencija o proizvodu mora sadržavati i sljedeće podatke:

1. naziv proizvoda i njegovo ime namijenjeno tržištu, ako ga proizvod ima,

2. datum početka proizvodnje,

3. skupinu kojoj proizvod pripada prema odredbama ovog Pravilnika.

VI. ISPITIVANJE

Članak 33.

Ispitivanje udovoljavanja temeljnim zahtjevima kakvoće meda i drugih pčelinjih proizvoda i proizvoda na osnovi meda i drugih pčelinjih proizvoda obavlja ovlašteni laboratorij (u daljnjem tekstu: laboratorij) registriran za obavljanje te djelatnosti ili je u sastavu pravne osobe registrirane za obavljanje te djelatnosti, a ispunjava i ostale uvjete propisane ovim Pravilnikom.

Članak 34.

Laboratorij mora imati posebne radne prostorije za:

1. preuzimanje i pohranjivanje uzoraka,

2. smještaj uređaja i instrumenata za ispitivanje,

3. smještaj kemikalija, laboratorijskog suđa i opreme,

4. pranje i sušenje laboratorijskog suđa i opreme,

5. obradu rezultata i pripremu izvješća.

Članak 35.

Laboratorij mora raspolagati uređajima, instrumentima i drugom opremom za ispitivanje koja je u suglasju s odnosnim stanjem znanosti i tehnike.

Članak 36.

Laboratorij mora imati pisane upute za provođenje metoda ispitivanja te za uporabu i rad svih uređaja i instrumenata koji se koriste za pripremu uzoraka i ispitivanje.

Članak 37.

Laboratorij mora imati u radnom odnosu stručno osposobljene zaposlenike, i to:

a) najmanje jednog zaposlenika sa završenim dodiplomskim studijem kemijskog, prehrambenog, poljoprivrednog, veterinarskog ili farmaceutskog područja i dvije godine radnog iskustva;

b) zaposlenike četvrtog (IV) stupnja obrazovanja: kemijski, prehrambeni, poljoprivredni, veterinarski ili farmaceutski tehničari, osposobljeni za rad na odgovarajućim poslovima - broj zaposlenika primjeren opsegu rada laboratorija;

c) PKV/NKV - pomoćno osoblje prema opsegu rada laboratorija.

Nalaze ispitivanja potpisuje ovlaštena osoba - voditelj laboratorija.

Članak 38.

Laboratorij podnosi Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) zahtjev za dobivanje ovlaštenja, uz koji prilaže:

1. izvadak iz registra Trgovačkog suda,

2. dokaz o prostornim uvjetima smještaja,

3. popis uređaja, instrumenata i tehničke opreme,

4. dokaz o stručnoj osposobljenosti i broju zaposlenika.

Članak 39.

Ispunjavanje propisanih uvjeta za dobivanje ovlaštenja utvrđuje stručno povjerenstvo koje imenuje ministar poljoprivrede i šumarstva (u daljnjem tekstu: ministar).

Stručno povjerenstvo sastoji se od tri člana.

Stručno povjerenstvo obavlja očevid, nakon čega sastavlja zapisnik s prijedlogom za dobivanje ovlaštenja.

Na temelju zapisnika i prijedloga stručnog povjerenstva, uz suglasnost Državnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo, Ministarstvo izdaje rješenje o ovlasti.

Popis ovlaštenih laboratorija objavljuje se u »Narodnim novinama«.

Članak 40.

Ako laboratorij ne ispunjava uvjete propisane ovim Pravilnikom, Ministarstvo će rješenjem oduzeti ovlaštenje i brisati ga s popisa ovlaštenih laboratorija.

VII. ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 41.

Laboratorij mora do 31. prosinca 2002. godine udovoljiti uvjetima koje propisuje hrvatska norma HRN EN 45 001: 1996.

Članak 42.

Postupci uzimanja uzoraka meda i drugih pčelinjih proizvoda i proizvoda na osnovi meda i drugih pčelinjih proizvoda te metode fizikalnih i kemijskih analiza za ispitivanje udovoljavanja temeljnim zahtjevima kakvoće obavljaju se na temelju detaljnih opisa danih u prilogu ovog Pravilnika i čine njegov sastavni dio.

Članak 43.

Danom početka primjene ovog Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o kvaliteti meda i drugih pčelinjih proizvoda te o metodama kontrole kvalitete meda i drugih pčelinjih proizvoda (»Narodne novine«, broj 53/91.).

Članak 44.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«, a primjenjuje se od 1. svibnja 2000. godine.

Klasa: 011-02/00-01/7
Urbroj: 525-01-00-01
Zagreb, 2. veljače 2000.

Ministar
mr. sc. Božidar Pankretić, v. r.

POSTUPCI UZIMANJA UZORAKA MEDA
I DRUGIH PČELINJIH PROIZVODA

Postupcima uzimanja uzoraka meda i drugih pčelinjih proizvoda utvrđuju se uvjeti i načini uzimanja uzoraka na kojima se obavlja ispitivanje udovoljavanja temeljnim zahtjevima kakvoće.

Uzorci meda i drugih pčelinjih proizvoda uzimaju se:

1. u proizvodnji - iz proizvodnih partija,

2. u trgovini - iz ambalažnih jedinica pošiljke,

3. u inspekcijskom nadzoru.

Proizvodna je partija odgovarajuća količina proizvoda iste vrste proizvedena istog dana, odgovarajućeg obujma, s obvezatnom oznakom za identifikaciju.

Ambalažne jedinice meda i drugih pčelinjih proizvoda jesu utvrđene količine proizvoda iste vrste pakirane u pojedinačna pakiranja odgovarajuće mase, s obvezatnom oznakom za identifikaciju. Ambalažne jedinice mogu biti pakirane u zajednička transportna pakiranja, na koja se primjenjuju odredbe ovog Pravilnika.

Pošiljka jest istovremeno isporučena količina proizvoda iste vrste u pojedinačnim i zajedničkim pakiranjima što se stavljaju u promet.

Uzorak za ispitivanje mora po sastavu biti prosječan u odnosu prema cjelokupnoj količini proizvoda od kojeg se uzima.

Uzorak za ispitivanje iz kante ili bačve uzima se sondom po cijeloj dubini posude.

Uzorak za ispitivanje proizvoda čine najmanje tri istovjetne po sastavu i obujmu jednake ambalažne jedinice od ukupno uzetog uzorka. Uzorke proizvoda mora uzimati stručna odnosno ovlaštena osoba, koja o tome obvezatno sastavlja zapisnik, u koji unosi podatke važne za rezultat ispitivanja: mjesto, datum i vrijeme uzimanja uzorka, svrhu uzimanja uzorka, vrstu i količinu proizvoda od kojega se uzorak uzima, broj pojedinačno uzetih uzoraka i količinu ukupno uzetog uzorka, oznake za identifikaciju uzorka i količinu uzorka što se stavlja na ispitivanje.

Zapisnik potpisuje stručna odnosno ovlaštena osoba koja uzima uzorak i predstavnik tvrtke.

Uzorak se pakira u staklene ili plastične posude koje se zatvaraju čistim i suhim zatvaračima i označavaju tako da se oznaka ne može lako skinuti ni izbrisati, a zatim se u njih utiskuje službeni pečat ili se na njih stavlja plomba.

Uzorci se čuvaju uz uvjete propisane ovim Pravilnikom za odgovarajuće proizvode.

Ako su proizvodi pakirani u originalne ambalažne jedinice manjeg obujma ili mase, uzorak može biti svaka slučajno uzeta pojedina jedinica.

Broj jedinica uzoraka za ispitivanje ovisi o vrsti proizvoda i veličini proizvodne partije odnosno pošiljke.

Broj jedinica uzoraka utvrđuje se na temelju ove tablice:

Vrsta pakiranja

Količina od koje 
se uzorak uzima

Broj ambalažnih jedinica
koje se uzimaju kao uzorak

Masa ukupno uzetog uzorka (u g)

Kante ili bačve

1 jedinica
d 2 do 5 jedinica
> 5 do 60 jedinica
> 60 do 80 jedinica
> 80 do 100 jedinica

1
2
3
4
5

500
500
1.000
1.000
1.000

Za svaku daljnju stotinu ili započetu stotinu kanti odnosno bačvi broj kanti odnosno bačvi za uzimanje uzoraka povećava se za 1.

Staklenke
(do 1 kg)

od 1 do 100 jedinica
> 100 do 500 jedinica
> 500 do 1.000 jedinica
> 1.000 do 10.000 jedinica

1
2
3
4

500
500
500
500

Ako je pošiljka veća od 10.000 staklenki, na svakih daljnjih 2.500 staklenki uzima se još po jedan uzorak.

Ostale vrste pakiranja
(do 250 g)

do 5.000 jedinica
za svakih daljnjih 2.000 jedinica

1
1

–
–

Ako svaki uzeti uzorak meda sadrži više od tri ambalažne jedinice, od njih se formira jedan uzorak, pri čemu za svaku ambalažnu jedinicu uzorka mora postojati jednaka mogućnost da bude izdvojena kao ambalažna jedinica uzorka za ispitivanje.

Za uzimanje uzorka meda upotrebljava se metalna sonda s odjeljcima (slika br. 1.). Metalna se sonda sastoji od dvije koncentrične cijevi koje ulaze jedna u drugu. Donji dio sonde je zašiljen. Unutarnja cijev sonde ima ručicu kojom se, ako je okrenemo za 90°, sonda može zatvoriti.

Uzorak meda uzima se tako što se zatvorena čista i osušena sonda uroni u med do kraja zajedničkog otvora. U medu se ona otvori pa zatvori. Tada se, s uzetim uzorkom, izvlači iz proizvoda.

METODE FIZIKALNIH I KEMIJSKIH ANALIZA ZA ISPITIVANJE UDOVOLJAVANJA TEMELJNIM ZAHTJEVIMA KAKVOĆE MEDA I DRUGIH PČELINJIH PROIZVODA

Fizikalne i kemijske analize kojima se ispituje udovoljavanje temeljnim zahtjevima kakvoće meda i drugih pčelinjih proizvoda obuhvaćaju metode:

1. priprema uzorka za analizu,

2. određivanje reduciranih šećera,

3. određivanje saharoze,

4. određivanje vode u medu,

5. određivanje tvari netopljivih u vodi (gravimetrijska metoda),

6. određivanje pepela,

7. određivanje kiselosti,

8. određivanje aktivnosti dijastaze,

9. određivanje hidroksimetilfurfurola (fotometrijska metoda po Winkleru),

10. analize cvjetnog praha za med,

11. određivanje vode u matičnoj mliječi i cvjetnom prahu,

12. određivanje bjelančevina u matičnoj mliječi,

13. određivanje ekstrakta propolisa u alkoholnoj otopini.

1. PRIPREMA UZORAKA ZA ANALIZU

Ovisno o konzistenciji meda, uzorci za analizu pripremaju se na razne načine.

Ako je med u tekućem stanju, prije početka analize polako se izmiješa štapićem ili se protrese.

Ako je med granuliran, zatvorena posuda s uzorkom stavi se u vodenu kupelj i zagrijava 30 minuta na temperaturi od 60°C, a prema potrebi i na temperaturi od 65°C. U toku zagrijavanja može se promiješati štapićem ili kružno protresti, a zatim brzo prohladiti.

Ako se određuje dijastaza ili hidroksimetilfurfurol, med se ne zagrijava.

Ako med sadržava strane tvari, kao što su vosak, dijelovi pčela ili dijelovi saća, uzorak se zagrijava u vodenoj kupelji na temperaturi od 40°C, a zatim procijedi kroz tkaninu, koja se stavlja na ljepilo zagrijavano toplom vodom.

Ako je med u saću, saće se otvori, procijedi kroz žičano sito s kvadratnim otvorima promjera 0,5 mm x 0,5 mm. Ako dio saća i voska prođe kroz sito, uzorak se zagrijava u vodenoj kupelji na temperaturi od 60°C , a prema potrebi zagrijava se 30 minuta i na temperaturi od 65°C. Za vrijeme zagrijavanja promiješa se štapićem ili protrese kružnim pokretima, a zatim brzo prohladi.

Ako je med u saću granuliran, zagrijava se da bi se vosak otopio, promiješa se i ohladi. Nakon hlađenja vosak se odstrani.

2. ODREĐIVANJE REDUCIRANIH ŠEĆERA

Načelo

Metoda se temelji na redukciji Fehlingove otopine titracijom s pomoću otopine reduciranih šećera iz meda, a uz upotrebu metilenskog modrog bojila kao indikatora.

Reagensi

1) Fehlingova otopina

Otopina A: Otopi se 69,28 g bakrenog sulfata (CuSO4 x 5H2O) i tome se doda destilirana voda do jedne litre. Otopina se pripremi 24 sata prije titracije.

Otopina B: Otopi se 346 g kalijnatrijeva tartarata (C4H4KNaO6 x 4H2O) i 100 g natrijeva hidroksida (NaOH) u litri destilirane vode. Otopina se zatim filtrira.

2) Standardna otopina invertnog šećera (10 g/l vode): Izvaže se 9,5 g čiste saharoze, doda 5 ml otopine solne kiseline (oko 36,5 %) i destilirane vode do 100 ml. Otopina se može pohraniti nekoliko dana, ovisno o temperaturi: na temperaturi od 12°C do 15°C do sedam dana, a na temperaturi od 20°C do 25°C tri dana. Pripremljenoj otopini doda se vode do jedne litre. Neposredno prije upotrebe odgovarajuća se količina otopine neutralizira 1 mol otopinom NaOH/1, a zatim se razrijedi do zahtijevane potrebne koncentracije (2 g/l) - standardna otopina.

Napomena: 1%-tna zakiseljena otopina invertnog šećera stabilna je nekoliko mjeseci.

3) Otopina metilenskog modrog bojila: otopi se 2 g metilenskog modrog bojila u destiliranoj vodi, a zatim se razrijedi vodom do jedne litre.

4) Stipsa (alaun)

Otopina stipse: Pripremi se hladno zasićena otopina [K2SO4Al2 (SO4)3 x 24H2O] u vodi. Zatim se uz stalno miješanje štapićem dodaje amonijev hidroksid dok otopina ne postane alkalna, što se utvrđuje lakmusom. Pusti se da se otopina slegne, provodi se ispiranje vodom, uz dekantiranje sve dok je voda slabo pozitivna pri testu na sulfate, što se utvrđuje otopinom barijeva klorida. Višak se vode odlije, a preostala pasta pohrani u boci s brušenim zatvaračem.

Priprema uzorka

Postupak I. - primjenljiv na med s talogom:

a) Izvaže se 25 g (W1) homogeniziranoga meda i prenese u odmjerenu tikvicu obujma 100 ml, doda se 5 ml stipse i tikvica se dopuni vodom do oznake, pri temperaturi od 20°C, pa se otopina filtrira.

b) U odmjerenu tikvicu obujma 500 ml otpipetira se 10 ml uzorka pod a) i to se razrijedi destiliranom vodom do oznake na tikvici (razrijeđena otopina meda).

Postupak II. :

a) Izvaže se 2 g homogeniziranoga meda (W2), prenese u odmjerenu tikvicu obujma 200 ml i otopi u vodi, a tikvica se dopuni vodom do oznake (otopina meda).

b) Odmjeri se 50 ml otopine meda pod a) i doda joj se destilirane vode do 100 ml (razrijeđena otopina meda).

Standardizacija Fehlingove otopine

Fehlingova se otopina standardizira tako što se otpipetira 5 ml Fehlingove otopine A i pomiješa sa 5 ml Fehlingove otopine B. Ta otopina mora potpuno reagirati s 0,050 g invertnog šećera dodanoga u količini od 25 ml kao standardna otopina invertnog šećera (2 g/l).

Prethodna titracija

Ukupni obujam tvari koja reagira na kraju redukcijske titracije mora biti 35 ml, a to se postiže dodavanjem određene količine vode prije početka titracije. S obzirom na to da se Pravilnikom za med propisuje više od 60% reduciranih šećera (računatih kao invertni šećer), potrebno je najprije obaviti titraciju, da bi se utvrdio točan obujam vode što se dodaje da bi se u postupku analize osigurala redukcija pri stalnom obujmu. Obujam potrebne količine vode dobiva se odbijanjem potrošenog obujma razrijeđene otopine meda u prethodnoj titraciji ("Xml") od 25 ml (25 ml - "X ml").

Pipetom se odmjeri 5 ml Fehlingove otopine A i prenese u stožastu Erlenmeyerovu tikvicu obujma 250 ml, doda se 5 ml Fehlingove otopine B, 7 ml destilirane vode, malo plovućca ili drugoga sličnog sredstva i 15 ml razrijeđene otopine meda iz birete. Medna se mješavina zagrijava do vrenja, pa dvije minute polako vrije, za koje se vrijeme doda 1 ml 0,2 %-tne otopine metilenskog modrog bojila. Titracija se završi ukupno za tri minute, ponovnim dodavanjem razrijeđene otopine meda sve dok ne iščezne boja indikatora. Potrošeni obujam razrijeđene otopine meda koji je potpuno reduciran obilježava se s "X ml".

Određivanje

Pipetom se odmjeri 5 ml Fehlingove otopine A i prenese u stožastu Erlenmeyerovu tikvicu obujma 250 ml te se doda 5 ml Fehlingove otopine B. Zatim se doda (25 ml - "X ml") destilirane vode, malo kamena plovućca ili drugoga odgovarajućeg sredstva i iz birete razrijeđena otopina meda, tako da za kompletnu titraciju ostane oko 1,5 ml ("X ml" -1,5 ml). Zatim se hladna mješavina zagrijava do vrenja i dvije minute održava umjereno vrenje. Za vrijeme vrenja doda se 1,0 ml 0,2%-tne otopine metilenskoga modrog bojila. Titracija se, dodavanjem razrijeđene otopine meda do obezbojenja indikatora, mora završiti ukupno za tri minute. Potrošena količina razrijeđene otopine meda obilježava se s "Y ml".

Izračunavanje

Invertni se šećer izražava u g/100 g (%) i izračunava u ovisnosti o načinu pripreme uzoraka (postupak I. ili II.).

Ako se primijeni postupak I., upotrijebit će se formula:

postotak invertnog šećera, C = 25/W1 x 1000/Y1

gdje je:

C - invertni šećer, u g

W1 - masa uzetog uzorka, u g

Y1 - obujam razrijeđene otopine meda potrošenoga za određivanje, u ml.

Ako se primijeni postupak II., upotrijebit će se formula:

postotak invertnog šećera, C = 2/W2 x 1000/Y2

gdje je:

C - invertni šećer, u g

W2 - masa uzetog uzorka, u g

Y2 - obujam razrijeđene otopine meda, potrošenoga za određivanje, u ml.

Napomena: Radi preciznosti i ponovljivosti rezultata nužno je da se za svaki pokus odredi koliki obujam vode valja dodati da bi ukupan obujam iznosio 35 ml. U ovoj su tablici dane približne vrijednosti, uz pretpostavku da je početna masa uzorka iznosila 25 g odnosno 2 g.

_______________________________________________________________
        Udio invertnog                 Potrebna količina
        šećera, u %                    vode, u ml
_______________________________________________________________
 
               60                              8,3
               65                              9,6
               70                             10,7
               75                             11,6
 
_______________________________________________________________

Ponovljivost

Razlika između titracija u dva određivanja obavljena istovremeno ili ubrzo jedno za drugim ne smije iznositi više od 0,1 ml.

3. ODREĐIVANJE SAHAROZE

Načelo

Metoda se temelji na hidrolizi saharoze, redukciji Fehlingove otopine titracijom reduciranim šećerom iz hidrolizata meda uz metilensko modro bojilo.

Reagensi

1) Fehlingova otopina (A i B), utvrđena metodom određivanja reduciranih šećera,

2) standardna otopina invertnog šećera, utvrđena metodom određivanja reduciranih šećera,

3) solna kiselina C (HCl) = 6,34 mol/l,

4) otopina natrijeva hidroksida C (NaOH) = 5 mol/l,

5) 2 %-tna otopina metilenskoga modrog bojila (2 g/l).

Priprema uzorka

Postupak I.

Izvaže se 25 g (W1) homogeniziranog meda i prenese u odmjernu tikvicu obujma 100 ml, doda se 5 ml stipse i tikvica dopuni vodom do oznake, pri temperaturi od 20°C, pa se otopina filtrira.

Odmjeri se 10 ml te otopine i doda destilirane vode do obujma 250 ml - otopina meda (za određivanje saharoze).

Postupak II.

Izvaže se 2 g (W2) homogeniziranog meda, prenese u odmjernu tikvicu i otopi u destiliranoj vodi pa se tikvica dopuni vodom do obujma 200 ml (otopina meda).

Hidroliza uzorka

Otopina meda (50 ml) prenese se u odmjernu tikvicu obujma 100 ml i doda se 25 ml destilirane vode. Toplomjer se zaroni u pripremljeni uzorak, koji se zagrijava do temperature od 65°C u kipućoj vodenoj kupelji. Tikvica se zatim iznese iz kupelji i doda se 10 ml solne kiseline[C(HCl) = 6 mol/l]. Pusti se da se otopina hladi 15 minuta, zatim se temperatura ugodi na 20°C i otopina neutralizira 5 mol otopinom NaOH/1, uz upotrebu lakmusova papira kao indikatora. Ponovno se ohladi (20°C ) te se tikvica dopuni vodom do obujma 100 ml (razrijeđena otopina meda).

Određivanje

Određivanje je istovjetno s određivanjem reduciranih šećera, a odnosi se na prethodnu titraciju i postupak određivanja količine invertnog šećera prije inverzije.

Izračunavanje

Prvo se obračunava postotak invertnog šećera nakon inverzije, pri čemu se primjenjuje formula za određivanje postotka invertnog šećera prije inverzije.

Saharoza se iskazuje u g/100 g meda i izračunava prema formuli:

masa saharoze, g/100 g = (količina invertnog šećera nakon inverzije - količina invertnog šećera prije inverzije) x 0,95.

4. ODREĐIVANJE VODE U MEDU

Načelo

Metoda se temelji na refraktometrijskom određivanju.

Aparatura i pribor

Uz uobičajenu laboratorijsku opremu potreban je i refraktometar.

Priprema uzorka

Uzorak se priprema na način utvrđen za metodu pripreme uzoraka za analizu, a zatim se indeks refrakcije uzorka odredi refraktometrom, pri stalnoj temperaturi od 20°C. Na temelju indeksa refrakcije izračuna se količina vode (% m/m), s pomoću priložene tablice. Ako se indeks ne odredi na temperaturi od 20°C, uzme se u obzir korekcija temperature i rezultati se svedu na temperaturu od 20°C .

Tablica za proračun udjela vode u medu:

_______________________________________________________________________________
        Indeks         Udio    Indeks         Udio    Indeks         Udio
        refrakcije     vode    refrakcije     vode    refrakcije     vode
        (20°C )        (%)     (20°C )        (%)     (20°C )        (%)
_______________________________________________________________________________
        1,5044         13,0    1,4935         17,2    1,4830         21,4
        1,5038         13,2    1,4930         17,4    1,4825         21,6
        1,5033         13,4    1,4925         17,6    1,4820         21,8
        1,5028         13,6    1,4920         17,8    1,4815         22,0
        1,5023         13,8    1,4915         18,0    1,4810         22,2
        1,5018         14,0    1,4910         18,2    1,4805         22,4
        1,5012          14,2    1,4905         18,4    1,4800         22,6
        1,5007         14,4    1,4900         18,6    1,4795         22,8
        1,5002         14,6    1,4895         18,8    1,4790         23,0
        1,4997         14,8    1,4890         19,0    1,4785         23,2
        1,4992         15,0    1,4885         19,2    1,4780         23,4
        1,4987         15,2    1,4880         19,4    1,4775         23,6
        1,4982         15,4    1,4875         19,6    1,4770         23,8
        1,4976         15,6    1,4870         19,8    1,4765         24,0
        1,4971         15,8    1,4865         20,0    1,4760         24,2
        1,4966         16,0    1,4860         20,2    1,4755         24,4
        1,4961         16,2    1,4855         20,4    1,4750         24,6
        1,4956         16,4    1,4850         20,6    1,4745         24,8
        1,4951         16,6    1,4845         20,8    1,4740         25,0
        1,4946         16,8    1,4840         21,0           
        1,4940         17,0    1,4835         21,2           
_______________________________________________________________________________
 
Napomena: Korekcija temperature – indeks refrakcije:
– temperatura viša od 20° – dodati 0,00023 za svaki °C,
– temperatura do 20° – oduzeti 0,00023 za svaki °C.

5. ODREĐIVANJE TVARI NETOPLJIVIH U VODI
(GRAVIMETRIJSKA METODA)

Priprema uzorka

Izvaže se 20 g uzorka s točnošću + 10 mg, otopi se u određenoj količini destilirane vode na temperaturi od 80°C i dobro izmiješa.

Određivanje

Pripremljeni se uzorak najprije filtrira kroz osušeni i izvagani sinterirani lijevak, veličine pora od 15mm do 40mm. Talog se ispere vrućom vodom (80°C), pri čemu se oslobodi šećer, što se utvrđuje testom po Mohru.

Lijevak se suši jedan sat na temperaturi od 135°C, ohladi i važe s točnošću 0,1 mg.

Izračunavanje

Količina tvari netopljivih u vodi iskazuje se u postocima (m/m) i izračunava prema formuli

postotak tvari netopljivih u vodi = 100 x količina ostatka / izvagani uzorak

6. ODREĐIVANJE PEPELA

Načelo

Metoda se temelji na postupku izgaranja uzorka na 600°C do stalne mase.

Aparatura i pribor

Osim uobičajene laboratorijske opreme upotrebljava se:

1) platinska posuda ili posuda od silicija,

2) vodena kupelj,

3) pješčana kupelj,

4) peć za žarenje.

Određivanje

U ižarenu odmjernu platinsku posudu izvaže se od 5 g do 10 g uzorka i to se zagrijava u vodenoj kupelji dok veći dio vode ne ispari. Zatim se uzorak stavi na pješčanu kupelj do pougljenja. Ostatak se potom žari u peći za žarenje na temperaturi od 600°C do stalne mase. Prije vaganja uzorak se hladi.

Izračunavanje

Masa pepela iskazuje se u g/100 g proizvoda i izračunava prema formuli

masa pepela g/100 g = ostatak x 100 / izvagani uzorak

7. ODREĐIVANJE AKTIVNOSTI DIJASTAZE

Načelo

Pripremljeni se uzorak titrira, uz fenoftalein, otopinom 0,1 mol/l natrijeva hidroksida do pojave svijetloružičaste boje.

Aparatura i pribor

Pri određivanju stupnja kiselosti upotrebljava se uobičajena laboratorijska oprema.

Reagensi

1) otopina natrijeva hidroksida c (NaOH) = 0,1 mol/l (bez karbonata),

2) 1%-tna otopina fenoftaleina (m/V) u etanolu, neutralizirana;

3) destilirana voda bez CO2 dobivena kuhanjem, a zatim ohlađena.

Određivanje

Izvaže se 10 g uzorka i otopi u 75 ml destilirane vode. Pripremljeni se uzorak titrira sa 0,1 mol otopinom (NaOH)/l, uz 4-5 kapi fenoftaleina kao indikatora. Na kraju titracije boja mora biti postojana 10 sekundi.

Za uzorke tamne boje izvaže se manja količina.

Alternativno se može upotrijebiti pH-metar i uzorak titrirati do pH - 8,3.

Izračunavanje

Kiselost se iskazuje u milimolima kiseline/kg i izračunava se prema formuli

kiselost = 10 x V

gdje je:

V - broj potrošenih ml 0,1 mol (NaOH)/l za neutralizaciju 10 g meda.

8. ODREĐIVANJE AKTIVNOSTI DIJASTAZE

Načelo

Metoda se temelji na hidrolizi 1%-tne otopine škroba enzimom iz 1 g meda u toku jednog sata na temperaturi od 40°C.

Aparatura i pribor

Osim uobičajene laboratorijske opreme upotrebljavaju se:

1) odmjerene tikvice obujma 1 litra, 0,5 litre i 0,1 litre,

2) stožasta tikvica obujma 0,250 l,

3) plamenik,

4) vodena kupelj temperature 40°C + 0,2°C ,

5) spektrofotometar s očitavanjem na 660 nm.

Reagensi

1) Matična jodna otopina: Otopi se 8,8 g joda p. a., pomiješa s 22 g kalijeva jodida i otopi u 30-40 ml vode, a zatim se otopina razrijedi do jedne litre.

2) Jodna otopina [C (J2/2) 0,0007 mol/l]: U odmjerenoj tikvici obujma 500 ml otopi se 20 g kalijeva jodida p.a. u 30-40 ml vode. Doda se 5 ml matične jodne otopine i tikvica dopuni vodom do oznake.

Otopina se mora pripremiti svaki drugi dan.

3) Acetatni pufer - pH 5,3: Otopi se 87 g natrijeva acetata (CH3COONa x 3 H2O) u 400 ml vode, doda oko 10,5 ml ledene octene kiseline i vode do obujma 500 ml. Ako je potrebno, natrijevim se acetatom ili octenom kiselinom dotjera pH-vrijednost do 5,3, uz upotrebu, prema potrebi, pH-metra.

4) Otopina natrijeva klorida, c (NaCl) = 0,5 mol/l: Otopi se 14,5 g natrijeva klorida u prokuhanoj destiliranoj vodi i doda vode do obujma 500 ml. Rok trajanja te otopine ograničen je.

5) Priprema topljivog škroba: U stožastu tikvicu s povratnim hladilom koja je uronjena u vodenu kupelj izvaže se 20 g škroba, doda se mješavina 100 ml 95%-tnog etanola i 7 ml 1 mol/l solne kiseline. Ostavi se da to vrije jedan sat. Otopina se ohladi, filtrira kroz filter (veličina pora od 90mm do 150mm), pa se provodi ispiranje vodom sve dok voda za ispiranje ne prestane pokazivati reakciju na kloride.

Škrob se potpuno osuši na zraku temperature od 35°C. Škrobna se otopina mora pohraniti u dobro zatvorenu tikvicu.

6) Određivanje vode u topljivom škrobu:

Izvaže se oko 2 g topljivog škroba i u tankom sloju rasporedi po dnu posudice promjera 5 cm. Suši se 1,5 sat na temperaturi od 130°C. Zatim se ohladi u eksikatoru i izvaže.

Gubitak mase na 100 g jest količina vode. Količina vode pripremljenog škroba mora iznositi od 7% (mm) do 8% (mm), ovisno o vlažnosti zraka na kojemu je uzorak sušen.

7) Otopina škroba

Upotrebljava se škrob s plavom vrijednosti između 0,5 i 0,55, određenoj prema postupku koji se opisuje u nastavku teksta i očitanoj u kiveti od 1 cm.

Izvaže se količina škroba koja odgovara masi od 2 g bezvodnog škroba i izmiješa s 90 ml vode u stožastoj tikvici obujma 250 ml. Odmah se prenese na plamenik, preko kojega je postavljena azbestna mrežica, i pusti da tri minute polako vrije. Zatim se otopina ukloni s plamenika, pokrije i ostavi da se postupno ohladi do sobne temperature. Potom se prenese u odmjerenu bocu obujma 100 ml i stavi u vodenu kupelj zagrijanu na temperaturu od 40°C.

Kad otopina dostigne tu temperaturu, boca se dopuni vodom do oznake.

Utvrđivanje plave vrijednosti škroba

Količina škroba što odgovara masi od 1 g bezvodnog škroba otopi se prema opisanom postupku i ohladi, pa joj se doda 2,5 ml acetatnog pufera i vode u odmjerenoj tikvici do obujma 100 ml. U odmjerenu tikvicu obujma 100 ml ulije se 75 ml vode, 1 ml 1 mol/l (HCl) i 1,5 ml otopine 0,02 mol/l (J/2). Otopina se pusti jedan sat na tamnu mjestu pa se očita apsorbacija na spektrofotometru pri 660 nm, u kiveti 1 cm, uz pomoć slijepog pokusa koji se izvodi sa svim sastojcima osim otopine škroba.

Očitana apsorbancija = plava vrijednost.

Određivanje

Priprema uzorka za određivanje

Uzorak za analizu ne smije se zagrijavati. Izvaže se 10 g uzorka i prenese u čašu obujma 50 ml, doda mu se 5 ml acetatnog pufera i 20 ml vode, da bi se otopio pa se promiješa štapićem. Uzorak se već na hladno potpuno otopi. Zatim se ulije 3 ml otopine natrijeva klorida u odmjernu tikvicu obujma 50 ml i doda otopina meda pa se tikvica dopuni vodom do oznake.

Uzorak mora biti puferiziran prije miješanja s natrijevim kloridom.

Priprema standardne otopine

Škrobna otopina zagrijava se na temperaturi od 40°C, a zatim se 5 ml te otopine otpipetira u 10 ml vode temperature 40°C i dobro promiješa. Od pripremljene otopine otpipetira se 1 ml i doda u 10 ml 0,0007 mol ( J2 / 2 )/l jodne otopine pa se to razrijedi s 35 ml vode i dobro promiješa. Nastala se boja očitava na 660 nm uz pomoć slijepog pokusa. Vrijednost apsorbancije mora biti 0,760 ± 0,020. Ako je to potrebno, može se dodati određeni obujam vode, da bi se dobila ispravna apsorbancija.

Određivanje apsorbancije

Pipetom se odmjeri 10 ml otopine meda i prenese u graduirani cilindar obujma 50 ml, pa se stavi u vodenu kupelj temperature 40°C + 0,20C, zajedno s posudom u kojoj je otopina škroba. Nakon 15 minuta pipetom se odmjeri 5 ml otopine škroba i doda otopini meda. To se promiješa i uključi sat. U razmacima od pet minuta izdvoji se alikvota od 1 ml i doda u 10 ml 0,0007 mol ( J2 / 2) / l jodne otopine. Promiješa se i razrijedi do obujma 35 ml (priprema uzorka za određivanje). Apsorbancija se odmah određuje na 660 nm, nastavi se uzimati alikvota sve dok se apsorbancija ne smanji do vrijednosti od 0,235.

Izračunavanje i izražavanje rezultata

U grafikon se unosi vrijednost apsorbancije kao funkcije vremena (min). Kroz najmanje tri posljednje točke povuče se ravna crta da bi se odredilo vrijeme kad reakcijska smjesa dostiže vrijednost apsorbancije od 0,235. Podijeli se 300 s vremenom iskazanim u minutama, da bi se dobio broj dijastaze (DN). Taj broj iskazuje aktivnost dijastaze kao ml 1%-tne otopine škroba što je hidrolizirana enzimom u 1 g meda jedan sat pri 40°C . Broj dijastaze odgovara broju na Goetheovoj ljestvici.

Aktivnost dijastaze DN = ml 1%-tne otopine škroba po g meda/h pri temperaturi 40°C .

Napomena: broj dijastaze = 60/t x 0,10/0,01 x 1,0/2 - 300/t

gdje je t redukcija u min.

9. ODREĐIVANJE HIDROKSIMETILFURFUROLA
(FOTOMETRIJSKA METODA PO WINKLERU)

Načelo

Ova se metoda temelji na reakciji hidroksimetilfurfurola s barbiturnom kiselinom i p-toluidinom, pri čemu nastaje ružičasta boja, koja se mora mjeriti na valnoj duljini od 550 nm.

Aparatura i pribor

Osim uobičajene laboratorijske opreme upotrebljava se:

1) odmjerna tikvica obujma 50 ml i 100 ml,

2) vodena kupelj,

3) spektrofotometar (očitavanje na 550 nm).

Reagensi

1) Otopina barbiturne kiseline: Izvaže se 500 mg barbiturne kiseline i sa 70 ml vode prenese u odmjernu tikvicu obujma 100 ml. Stavi se u vodenu kupelj da se otopi, zatim se ohladi i tikvica dopuni vodom do oznake.

2) Otopina p-toluidina: Izvaže se 10 g p-toluidina i postupnim zagrijavanjem u vodenoj kupelji otopi u približno 50 ml izopropanola. S izopropanolom se prenese u odmjernu tikvicu obujma 100 ml pa se doda 10 ml ledene octene kiseline. Otopina se ohladi i tikvica dopuni izopropanolom do oznake. Otopina se čuva na tamnu mjestu i ne upotrebljava najmanje 24 sata.

3) Destilirana voda bez kisika: Kroz vruću vodu propušta se dušik. Voda se zatim ohladi.

Pripreme uzorka

Uzorak se priprema na način utvrđen za metodu pripreme uzorka za analizu, bez zagrijavanja.

Određivanje

Izvaže se 10 g uzorka i bez zagrijavanja otopi u 20 ml destilirane vode bez kisika. Zatim se prenese u odmjernu tikvicu obujma 50 ml, koja se dopuni vodom do oznake (otopina meda). Odmah nakon pripreme nastavi se određivanje.

Od pripremljenog uzorka odmjeri se pipetom 2 ml, prenese se u svaku od dviju epruveta, pa se doda 5 ml p-toluidina. U jednu se epruvetu otpipetira 1 ml vode, a u drugu 1 ml otopine barbiturne kiseline, pa se sadržaj dobro promiješa. Epruveta u kojoj je voda upotrijebit će se za slijepi pokus. Reagens se treba dodavati bez prekida, a sve se mora završiti za 1-2 minute. Kad intenzitet boje dostigne maksimum (3-4 minute) očita se apsorbancija na 550 mm u kiveti od 10 mm.

Količina hidroksimetilfurfurola izražava se u mg/100 g meda, i grubo se izračunava prema formuli

mg HMF/100 g meda = apsorbancija/debljina sloja x 19,2

Napomena:

Količina HMF može se izračunati s pomoću baždarnog dijagrama, primjenom standardnih otopina od 5mg do 300mg.

10. PELUDNA ANALIZA

Deset grama dobro izmiješanog meda otopi se u 20 ml vode. Stavi se u vodenu kupelj na temperaturu od 45°C. Nakon zagrijavanja otopina se centrifugira 15 min. na 3.500 okretaja. Tekući dio se odlije, a sediment se prenese mikropipetom na predmetno staklo i ravnomjerno razmaže na površinu 15 x 20 mm. Preparat se osuši u termostatu na temperaturi ne višoj od 40° C i uklopi u glicerin želatinu. Uvijek se rade dva paralelna uzorka istog meda. Prilikom uklapanja, jedan uzorak boji se dodavanjem kapi fuksina u glicerin želatinu. Uzorak se pokrije pokrovnicom i vraća u termostat na sušenje. Mikroskopira se pri povećanju 200 do 600 puta. Prebroje se sva peludna zrnca u vidnom polju. Mijenjaju se vidna polja dok se ne izbroji 300 zrnaca. Prebrojana peludna zrnca se razvrstavaju prema biljnoj vrsti. Biljna vrsta određuje se prema obliku, veličini zrnca, građi i boji vanjske stjenke, te prema obliku i broju pora klijanja. Peludna zrnca uspoređuju se s referentnim preparatima.

11. ODREĐIVANJE VODE U MATIČNOJ MLIJEČI I CVJETNOM PRAHU

Načelo

Metoda se temelji na predestilaciji vode iz ispitnog uzorka, u specijalnom aparatu, s pomoću organskog otapala koje se ne miješa s vodom. Zatim se predestilirana količina izmjeri u graduiranoj menzuri.

Ovom se metodom određuje voda u matičnoj mliječi i cvjetnom prahu.

Aparatura i pribor

Osim uobičajene laboratorijske opreme upotrebljava se:

1) aparat za određivanje vode po Dean-Starku obujma 250 ml,

2) analitička vaga,

3) menzure obujma 10 ml i 100 ml.

Reagens: ksilol.

Određivanje

Izvaže se 5 g matične mliječi odnosno 30 g cvjetnog praha, stavi u tikvicu za destilaciju i prelije s 150 ml ksilola. Zatim se aparat sastavi, voda pusti kroz hladnjak i počne destilacija. Smjesa se polako destilira, pri čemu se vodena para i para organskog otapala kondenziraju i skupljaju u graduiranoj cijevi, a višak otapala vraća. Destilacija traje sve dok kondenzat ne postane potpuno bistar. Tada se zagrijavanje prekida i kondenzat ostavi određeno vrijeme da se voda potpuno izluči. Donji (vodeni) sloj ispusti se u menzuru te se očita količina vode.

Izračunavanje

Količina vode iskazuje se u postocima i izračunava prema formuli:

postotak vode = 100 a / b

gdje je:

a - broj ml očitane vode,

b - izvagani uzorak, u g.

12. ODREĐIVANJE BJELANČEVINA U MATIČNOJ MLIJEČI

Načelo

Ova se metoda temelji na biuretskoj reakciji odnosno reakciji bakra s peptidnom vezom, pri čemu nastaje ljubičasta boja, koja se određuje spektrofotometrijski na 546 nm. Izmjerena apsorbancija razmjerna je koncentraciji bjelančevina u otopini.

Aparatura i pribor

Osim uobičajene laboratorijske opreme upotrebljava se:

1) spektrofotometar,

2) analitička vaga,

3) centrifuga,

4) odmjerna tikvica obujma 100 ml i 1000 ml,

5) kiveta,

6) pipeta obujma 1 ml i 10 ml.

Reagensi

1) Biuretski reagens: 4,5 g kalinatrijeva tartarata otopi se u 40 ml NaOH 0,2 mol/l, doda se 1,5 g CuSO4 x 5H2O, koji je prije toga otopljen u 10 ml destilirane vode, i 0,5 g kalijeva jodida. Otopina se polako promiješa i kvantitativno prenese u odmjernu tikvicu obujma 100 ml, koja se dopuni do 100 ml 0,5 mol/l, otopinom NaOH/l. Otopina mora biti bistra i bez taloga.

2) Otopina natrijeva hidroksida c (NaOH) = 0,2 mol/l: U odmjernoj tikvici obujma 1000 ml otopi se 8,4 g NaOH u oko 950 ml destilirane vode. Otopina se ohladi i tikvica dopuni vodom do oznake.

3) Otopina za stabilizaciju: Otopi se 5 g kalijeva jodida u 0,2 mol NaOH/l i doda se otopine 0,2 mol NaOH/l do 1000 ml.

4) Bjelančevinski standard 6 g/l: krvni serum u kojemu je poznata količina bjelančevina i kristalizirani ljudski albumin.

Određivanje

Na aluminijskoj foliji promjera 15 mm x 15 mm izvaže se na analitičkoj vagi 100 mg matične mliječi. Sve se prenese u kivetu za centrifugiranje i s pomoću staklenog štapića potopi do dna kivete.

Pipetom se doda 8 ml otopine za stabilizaciju i to se dobro promiješa da bi se mliječ rastopila. Centrifugira se 10 min na 3000 okretaja. Nakon centrifugiranja odmjeri se 4 ml otopine mliječi, prenese u drugu kivetu pa se doda 1 ml biuretskog reagensa.

Istovremeno se pripremi uzorak za slijepi pokus od 4 ml reagensa za stabilizaciju i 1 ml biuretskog reagensa.

Nakon 30 minuta izmjeri se apsorbancija na 546 nm valne duljine. Uz iste se uvjete odredi i apsorbancija standardne otopine.

Izračunavanje

Količina bjelančevina iskazuje se u postocima i izračunava prema formuli:

postotak bjelančevina = (Av - Asl/f x 2 x 110)/ a

gdje je:

Av - apsorbancija uzorka,

Asl - apsorbancija pri slijepom pokusu,

f - faktor = As-Asl/Cs,

a - količina uzorka, u mg,

As - apsorbancija standarda,

Cs - količina bjelančevina u standardu.

13. ODREĐIVANJE EKSTRAKTA PROPOLISA U ALKOHOLNOJ OTOPINI

Aparatura i pribor

Za određivanje ekstrakta propolisa u alkoholnoj otopini upotrebljava se uobičajena laboratorijska oprema.

Reagens: etanol.

Određivanje

Izvaže se 5 g propolisa, prenese u stožastu tikvicu (Erlenmeyerovu) i prelije s 50 g etanola, pa se na sobnoj temperaturi preko noći ekstrahira. Nakon toga tekućina se filtrira i uzima alikvota od tri grama filtrata, koja se dva sata suši u sušioniku na temperaturi od 105°C. Nakon dva sata uzorak se izvadi iz sušionika, stavi u eksikator i ohladi pa se izvaže.

Izračunavanje

Količina suhe tvari (ekstrakta) iskazuje se u postocima i izračunava prema formuli

postotak ekstrakta = 100 x b x c / d x (a-c)

gdje je:

a - masa filtrata, u g,

b - masa otapala, u g,

c - masa suhog ostatka, u g,

d - masa uzorka, u g.

 

Više članaka ...