Dokumenti i obrasci

Pravilnik o označivanju, reklamiranju i prezentiranju hrane - tumačenje

Nadređena Kategorija: Dokumenti i obrasci
Kreirano: Nedjelja, 28 Veljača 2010 Ažurirano: Četvrtak, 31 Listopad 2013 Objavljeno: Nedjelja, 28 Veljača 2010
Napisao/la Administrator

.

.

.

Pravilnik o označivanju, reklamiranju i prezentiranju hrane - tumačenje

 

Pravilnik možete videjti klikom na link: Pravilnik o označivanju, reklamiranju i prezentiranju hrane - tumačenje

Smjernice za "Dobru pčelarsku praksu" prema načelima HACCP sustava

Nadređena Kategorija: Dokumenti i obrasci
Kreirano: Nedjelja, 28 Veljača 2010 Ažurirano: Četvrtak, 31 Listopad 2013 Objavljeno: Nedjelja, 28 Veljača 2010
Napisao/la Administrator

.

.

.

 

SMJERNICE ZA „ DOBRU PČELARSKU PRAKSU“ PREMA NAČELIMA HACCP SUSTAVA

 

Dokument možete preuzeti na slijedećem linku: SMJERNICE ZA „ DOBRU PČELARSKU PRAKSU“ PREMA NAČELIMA HACCP SUSTAVA

Pravilnik o općem deklariranju ili označavanju hrane

Nadređena Kategorija: Dokumenti i obrasci
Kreirano: Nedjelja, 28 Veljača 2010 Ažurirano: Četvrtak, 31 Listopad 2013 Objavljeno: Nedjelja, 28 Veljača 2010
Napisao/la Administrator

MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE, ŠUMARSTVA I VODNOGA GOSPODARSTVA

2188

Na temelju članka 55. stavka 1. Zakona o hrani («Narodne novine» broj 117/03, 130/03, 48/04) ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, uz suglasnost ministra zdravstva i socijalne skrbi, donosi

Pravilnik

o opĆem deklariranju ili oznaČavanju hrane

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Pravilnikom propisuju opći zahtjevi i način deklariranja ili označavanja zapakirane i nezapakirane hrane, kao i određena pravila vezana uz prezentiranje i reklamiranje hrane.
Odredbe ovog Pravilnika primjenjuju se na hranu namije­nje­nu:
– isporuci krajnjem potrošaču;
– opskrbi ugostiteljskih objekata, kantina, bolnica, dječjih vrtića, škola, ustanova socijalne skrbi i drugih sličnih subjekata u poslovanju s hranom koji opskrbljuju krajnjeg potrošača s pri­prem­ljenom hranom.
Odredbe ovog Pravilnika ne primjenuju se na hranu proizvedenu i prerađenu na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu koja se izravno prodaje krajnjem potrošaču deklarirana ili ozna­čena sukladno posebnom propisu.

Članak 2.

Pojmovi u ovom Pravilniku imaju sljedeća značenja:
– deklariranje ili označavanje (u daljnjem tekstu: deklariranje) je stavljanje pisanih oznaka, trgovačkih oznaka, zaštitnog znaka (žiga), naziva marke (naziva proizvoda), slikovnih prikaza ili simbola koji se odnose na hranu, a stavljaju se na ambalažu, naljepnicu, obruč ili privjesnicu te u slučaju nezapakirane hrane na mjesto vidljivo potrošaču;
– zapakirana hrana ili pakovina je svaki pojedinačni proi­z­vod, a sastoji se od hrane i ambalaže u koju je hrana stavljena prije nego što je ponuđena na prodaju, bilo da ambalaža u potpunosti ili samo djelomično zatvara hranu, te je zatvorena na način da joj se naznačeni sastav i količina ne mogu promijeniti bez otvaranja ili očevidne preinake ambalaže;
– nezapakirana hrana je hrana koja je ponuđena na prodaju bez prethodnog pakiranja ili se pakira na mjestu prodaje u prisutnosti krajnjeg potrošača ili bez njega;
– krajnji potrošač (u daljnjem tekstu: potrošač) je fizička osoba, koja kupuje hranu za udovoljavanje vlastitih potreba, a ne koristi ju niti u jednoj fazi poslovanja s hranom;
– subjekt u poslovanju s hranom – jest fizička ili pravna osoba, registrirana za obavljanje određenih djelatnosti vezanih uz poslovanje s hranom, odgovorna da osigura nesmetanu provedbu odredbi propisa o hrani unutar poslovanja kojim upravlja.

Članak 3.

Način deklariranja hrane mora biti takav da podaci na deklaraciji ne obmanjuju potrošača, a posebice:
– glede karakteristika hrane, njezine prirode, identiteta, svojstava, sastava, količine, trajnosti, podrijetla, metode njezine izrade ili proizvodnje;
– pripisivanjem hrani učinaka i svojstava koje ona nema;
– stvaranjem zablude da hrana ima neke posebne karakteristike u odnosu na svu istovrsnu hranu koja također ima takve karakteristike.
Načinom deklariranja ne mogu se bilo kojoj hrani pripisivati svojstva sprječavanja, liječenja ili izlječenja bolesti ili upućivati na takva svojstva.
Odredbe iz stavka 1. i 2. ovoga članka odnose se i na:
– prezentiranje hrane, posebice na njezin oblik, izgled ili ambalažu, materijale koji se rabe za pakiranje, način i mjesto na kojem je aranžirana i izložena;
– reklamiranje hrane.
Odredba stavka 2. ovoga članka ne odnosi se na prirodne mineralne vode i hranu za posebne prehrambene potrebe (dijetet­ske namirnice) koje se deklariraju sukladno posebnim propisima.

Članak 4.

Hrana koja je stavljena na tržište Republike Hrvatske mora imati deklaraciju napisanu na hrvatskom jeziku, latiničnim pismom.
Deklaracija podrazumijeva sve pisane oznake, trgovačku oznaku, zaštitni znak, naziv marke, slikovni prikaz ili simbol koji se odnosi na hranu, a stavlja se na ambalažu, naljepnicu ili privjesnicu, na dokumente te obavijesti koji prate ili se odnose na tu hranu.
Deklaracija mora biti lako uočljiva, opće razumljiva, jedno­značna, čitljiva, neizbrisiva i ne smije biti prekrivena drugim tekstom ili slikovnim materijalom.
Dopušteno je višejezično deklariranje.
U slučaju iz stavka 3. ovoga članka podaci na deklaraciji nave­deni na jednom ili više drugih jezika ne smiju poricati ili biti u suprotnosti s podacima na hrvatskom jeziku.

Članak 5.

Za deklariranje zapakirane hrane odgovoran je subjekt u poslovanju s hranom koji hranu prvi stavlja na tržište (proizvođač ili paker ili uvoznik ili trgovac).
Za deklariranje nezapakirane hrane odgovoran je subjekt u poslovanju s hranom koji hranu prodaje krajnjem potrošaču.

II. SADRŽAJ DEKLARACIJE

Članak 6.

Deklaracija zapakirane hrane mora sadržavati sljedeće podat­ke:
1. naziv hrane pod kojim se hrana prodaje (u daljnjem tekstu: naziv hrane);
2. popis sastojaka;
3. količinu određenih sastojaka ili kategoriju sastojaka;
4. neto količinu (količinu punjenja) za zapakiranu hranu;
5. rok valjanosti (rok upotrebe);
6. uvjete čuvanja i uporabe, gdje je to potrebno, odnosno ako mogu utjecati na trajnost hrane;
7. naziv i adresu proizvođača ili onoga koji hranu pakira i/ili stavlja na tržište,
8. za uvozne proizvode pored naziva i adrese proizvođača i naziv i adresu sjedišta uvoznika, te zemlju podrijetla,
9. pojedinosti o mjestu podrijetla ako bi propust takva navo­đenja mogao krivo navoditi potrošača o pravom pod­rijetlu,
10. uputu za uporabu gdje je to potrebno radi pravilnog kori­štenja,
11. stvarnu jakost alkohola po volumenu, za pića koja sadrže više od 1,2 vol % alkohola.
Deklaracija hrane mora, pored podataka propisanih ovim Pravilnikom, sadržavati i druge podatke i pojedinosti koje se odnose na tu hranu, ukoliko je to propisano posebnim propisima.

Članak 7.

Adrese iz članka 6. točke 7. i 8. ovoga Pravilnika podrazumijevaju naziv mjesta, ulicu i broj te naziv države.
Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka adresa može biti skraćena, što podrazumijeva naziv mjesta i broj poštanskog pretinca, ukoliko ga tvrtka ima, pod uvjetom da skraćenica omoguća­va identifikaciju tvrtke i dovoljna je za poštanske svrhe.
Zemljom podrijetla smatra se zemlja u kojoj je proizvod proizveden, odnosno zemlja u kojoj je hrana podvrgnuta tehno­loškom procesu koji je posljednji bitno promijenio njezina svojstva.
Iznimno od odredbe članka 6. stavka 1. točke 8. ovoga Pravilnika zemlja podrijetla ne mora se navoditi u slučajevima kada je hrana podrijetlom i proizvedena u zemlji u kojoj je sjedište proizvođača.
Zemlja podrijetla se navodi i drugačije u slučaju hrane za koju je to propisano posebnim propisima koji se odnose na tu hranu i pod uvjetom potpune obaviještenosti potrošača.

Članak 8.

Iznimno od odredbi članka 6. stavka 1. ovoga Pravilnika dopuštena su odstupanja kod navođenja popisa sastojaka i roka valjanosti u slučaju određene hrane, ako je to propisano posebnim propisima koji se odnose na tu hranu i pod uvjetom potpune oba­vije­štenosti potrošača.

Članak 9.

Deklaracija iz članka 6. ovoga Pravilnika mora se kod zapakirane hrane nalaziti na ambalaži ili biti pričvršćena na ambalažu na način da se ne može lako odvojiti od ambalaže.
Iznimno od odredbi stavka 1. ovoga članka kod:
– zapakirane hrane namijenjene krajnjem potrošaču, koja je stavljena na tržište prije prodaje krajnjem potrošaču (npr. zapakirani kolači, male čokolade i slično u avionima, hotelima i dr.), i
– zapakirane hrane namijenjene opskrbi ugostiteljskih obje­ka­ta i opskrbi institucija (bolnice, dječji vrtići, škole, ustanove socijalne skrbi i druge slične institucije) u svrhu pripreme, obrade, raspodjele ili rezanja,
deklaracija na ambalaži u kojoj se hrana stavlja na tržište mora sadržavati najmanje naziv hrane, rok valjanosti, naziv i adresu proizvođača ili onoga koji hranu pakira i/ili stavlja na tržište, a gdje je to potrebno i druge podatke propisane posebnim propisima.
Iznimno od odredbi stavka 1. ovoga članka, kod:
– hrane zapakirane u boce koje su namijenjene ponovnoj upotrebi, s neizbrisivim oznakama i koje stoga nemaju naljepnicu, obruč ili privjesnicu, i
– hrane zapakirane u ambalažu ili spremnik čija je najveća površina manja od 10 cm2, moraju biti označeni najmanje naziv hrane, neto količina (količinu punjenja), rok valjanosti (rok upotrebe) i gdje je primjenjivo postotak (%) alkohola ako prelazi količinu od 1,2 vol % alkohola.
U slučajevima iz stavka 2. i 3. ovoga članka svi podaci propisani člankom 6. ovoga Pravilnika moraju biti navedeni u popratnom dokumentu, koji mora biti otpremljen prije isporuke hrane ili neposredno s njom, te moraju biti dani na uvid potrošaču u slučaju njegovog zahtjeva.

Članak 10.

Na deklaraciji zapakirane hrane u istom vidnom polju, odnosno u području u kojem je sve navedeno istovremeno vidljivo, moraju se nalaziti sljedeći podaci:
– naziv hrane,
– neto količina (količina punjenja),
– rok valjanosti (rok upotrebe) ili naznaka mjesta gdje se on nalazi, te
– sadržaj alkohola.
U istom vidnom polju moraju se nalaziti i drugi podaci ukoliko je to propisano posebnim propisima koji se odnose na odre­đe­nu grupu hrane.
Podaci na deklaraciji kod hrane iz članka 9. stavka 3. ovoga Pravilnika ne moraju se nalaziti u istom vidnom polju.

Članak 11.

Deklaracija kod nezapakirane hrane mora biti istaknuta jasno, vidljivo i čitljivo na prodajnom mjestu ili na posebnoj ambalaži ukoliko se hrana na prodajnom mjestu drži u njoj.
Iznimno od odredbi članka 6. ovoga Pravilnika, deklaracija nezapakirane hrane mora sadržavati najmanje naziv hrane i naziv proizvođača, osim u slučaju:
1. napitaka iz automata ili sličnog načina pripreme, sladoleda koji se prodaju nezapakirani, pekarskih i slastičarskih proizvoda čiji je rok valjanosti duži od 24 sata, konditorskih proizvoda i snack proizvoda koji se pakiraju u prisutnosti potrošača, kada mora sadržavati i popis sastojaka;
2. mesa stoke, peradi, divljači, kunića i dugih životinja, ako nisu namijenjeni prodaji u jednom komadu, kada mora sadržavati i naziv osnovnog dijela trupa i zemlju podrijetla;
3. voća i povrća, svježeg (u komadu ili rezanog) i/ili obrađenog, riba, glavonožaca, rakova, školjaka i ostalih plodova mora, koji se nude na prodaju bez ili u ambalaži, i/ili se pakiraju na mjestu prodaje u prozirnu ambalažu, kada mora sadržavati i zemlju podrijetla.
U slučaju nezapakirane hrane koja je s mikrobiološkog gledišta brzo pokvarljiva potrebno je označiti i rok valjanosti od­nosno »upotrijebiti do« iza čega slijedi datum.
Na popratnom dokumentu koji se odnosi na nezapakiranu hranu i koji mora biti otpremljen prije isporuke te hrane ili neposredno s njom, moraju biti navedeni i ostali podaci iz članka 6. ovoga Pravilnika gdje je to primjenjivo te drugi podaci ukoliko je to propisano posebnim propisima.
Podaci iz stavka 3. ovoga članka moraju se dati na uvid potrošaču u slučaju njegovog zahtjeva.
Nezapakirana hrana, ukoliko je to primjenjivo, mora biti vid­ljivo označena sukladno odredbama članaka 12., 14. i 15 ovoga Pravilnika.

Članak 12.

Hrana obrađena ionizirajućim zračenjem mora biti označena s oznakom »obrađeno ionizirajućim zračenjem« ili »konzervirano zračenjem«, koja mora biti u blizini naziva hrane.
Ukoliko se hrana obrađena ionizirajućim zračenjem koristi kao sastojak druge hrane, takav sastojak mora biti naveden u popisu sastojaka s oznakom »obrađeno ionizirajućim zračenjem« ili »konzervirano zračenjem«.

Članak 13.

Hrana koja je pakirana korištenjem plinova dozvoljenih za pakiranje radi očuvanja svojstava i produljenja roka valjanosti, mora biti označena s oznakom »pakirano u kontroliranoj atmosferi«.

Članak 14.

Hrana koja sadrži jedno ili više dozvoljenih tvari za zaslađivanje (sladila), mora na deklaraciji imati oznaku »sa sladilom/sladilima«, koja mora biti navedena uz naziv hrane.
Hrana koja sadrži i dodani šećer(e) i dozvoljenu tvar(i) za zaslađivanje (sladila), mora biti označena oznakom »sa šećerom/šećerima i sladilom/sladilima«, koja mora biti navedena uz naziv hrane.
Hrana koja sadrži aspartam, mora biti dodatno označena ozna­kom »sadrži izvor fenilalanina«.
Hrana koja sadrži više od 10 % dodanih poliola, mora imati upozorenje »prekomjerno uzimanje može imati laksativni uči­nak«.

Članak 15.

Hrana aromatizirana dodavanjem kinina i/ili kofeina, u popisu sastojaka odmah iza riječi »aroma« mora imati naziv dodanog sastojka.
Pića koja su namijenjena konzumaciji bez prethodne pripreme ili nakon pripreme koncentriranog ili suhog proizvoda, a sadrže kofein iz bilo kojeg izvora u količini većoj od 150 mg/l, u istom vidnom polju u kojem je naziv hrane moraju imati i oznaku »visok sadržaj kofeina« te u zagradi podatak o količini kofeina izraženog u mg/100 ml.
U slučajevima iz stavka 2. ovoga članka mora se navesti i upozorenje »ne miješati s alkoholom, ne preporučuje se trudnicama, djeci, starijim i bolesnim osobama«.
Odredbe ovoga članka ne odnose se na pića čiji je osnovni sastojak kava, čaj ili ekstrakt kave i čaja, ukoliko naziv hrane uključuje riječ »kava« i »čaj«.

III. POSEBNE ODREDBE

Naziv hrane

Članak 16.

Naziv hrane utvrđen je posebnim propisima koji se odnose na tu hranu.
Ako naziv hrane nije utvrđen propisima iz stavka 1. ovoga članka ili ako takav propis ne postoji, hrana može biti označena sa:
– nazivom uobičajenim u Republici Hrvatskoj ili
– opisnim nazivom, te ako je to potrebno opisom njezine upo­tr­ebe, koji je dovoljno jasan da bi kupac spoznao njezinu pravu prirodu i da je može razlikovati od druge hrane s kojom bi se mo­gla zamijeniti.
Naziv hrane mora sadržavati ili biti popraćen pojedinostima o njenom fizikalnom stanju ili postupku prerade (npr. u prahu, ugušćena, dimljena, sušena, pasterizirana, brzo zamrznuta, i sl.) u svim slučajevima gdje bi izostavljanje tog podatka moglo dovesti kupca u zabludu.
Naziv hrane ne može se nadomjestiti zaštitnim znakom (žigom), nazivom marke (nazivom proizvoda) ili izmišljenim nazivom.

Sastojci hrane

Članak 17.

Sastojak hrane je svaka tvar, uključujući aditive, koja je upotrijebljena pri proizvodnji ili pripremi hrane i koja je još prisutna u gotovom proizvodu, čak i u promijenjenom obliku.
U slučaju da je sastojak hrane sam po sebi proizvod od nekoliko sastojaka, oni se smatraju sastojcima hrane o kojoj se radi.
Sastojcima iz stavka 1. ovoga članka se ne smatraju:
1. komponente sastojka koje su u proizvodnom procesu privremeno izdvojene, a nakon toga ponovo vraćene u prijašnjem omjeru;
2. aditivi prisutni u hrani koji joj nisu neposredno dodani, već su uneseni u hranu s jednim ili više sastojaka koji sadrže te aditive, pod uvjetom da u hrani nemaju nikakav tehnološki učinak;
3. aditivi koji se upotrebljavaju kao pomoćne tvari u procesu proizvodnje;
4. tvari koje se upotrebljavaju, samo u potrebnim količina­ma, kao otapala, razrjeđivači ili nosači za aditive i arome.

Članak 18.

U popisu sastojaka moraju biti navedeni svi sastojci hrane po opadajućem redoslijedu obzirom na masu koja je utvrđena u vrijeme njihove upotrebe pri proizvodnji hrane.
Ispred popisa sastojaka mora stajati riječ »sastojci«.

Članak 19.

Iznimno od odredbi članka 18. stavka 1. u popisu sastojaka:
1. dodana voda i hlapive tvari se moraju navesti po redoslijedu učešća njihove mase u gotovom proizvodu; količina vode dodane kao sastojak hrani predstavlja razliku ukupne količine hrane i ukupne količine svih drugih upotrijebljenih sastojaka;
2. sastojci koji su upotrebljeni u ugušćenom ili osušenom obli­ku, a u proizvodnji su vraćeni u prvobitno stanje (u daljnjem tekstu: obnovljeni sastojci), mogu se navesti po redoslijedu učeš­ća njihove mase prije uguščivanja ili sušenja;
3. u slučaju ugušćene ili osušene hrane, koju je prije upotrebe potrebno obnoviti dodatkom vode, sastojci se mogu navesti po redoslijedu učešća njihove mase u obnovljenoj hrani, pod uvjetom da u popisu sastojaka prethodi oznaka kao što je »sastojci hrane pripravljene za upotrebu« ili »sastojci u obnovljenoj hrani«;
4. u slučaju mješavina voća ili povrća, gdje niti jedna vrsta voća ili povrća bitno ne prevladava po udjelu mase, u popisu sastojaka mogu se navesti po drugačijem redoslijedu, pod uvjetom da im prethodi oznaka »u promjenjivim omjerima«;
5. u slučaju mješavina začina ili začinskog bilja, gdje ni jedno bitno ne prevladava po udjelu mase, u popisu sastojaka mogu se navesti po drugom redoslijedu, pod uvjetom da im prethodi oznaka »u promjenjivim omjerima«.
Navođenje vode iz stavka 1. točke 1. ovoga članka nije obavezno ako:
– količina dodane vode ne prelazi 5 posto (%) ukupne mase gotovog proizvoda;
– se voda pri pripremi hrane upotrebljava samo da se ugušćeni ili osušeni sastojak obnovi;
– se voda koristi tijekom proizvodnje hrane, ali ne ulazi u njezin sastav.

Članak 20.

Sastojci moraju biti označeni svojim specifičnim nazivom u smislu odredbi članka 16. ovoga Pravilnika, osim:
1. sastojaka koji spadaju u jednu od kategorija sastojaka iz Priloga 1. koji je tiskan uz ovaj Pravilnik i njegov je sastavni dio, i ako su sastavni dio druge hrane, mogu se označavati samo općim nazivom te kategorije;
2. sastojaka koji spadaju u jednu od kategorija sastojaka iz Priloga 2. koji je tiskan uz ovaj Pravilnik i njegov je sastavni dio, moraju biti označeni nazivom kategorije iza kojeg slijedi njihov specifični naziv ili E broj; ako sastojak spada u više od jedne kategorije, potrebno je navesti naziv kategorije koja odgovara glavnoj tehnološkoj funkciji sastojka u hrani.
Iznimno od odredbi stavka 1. točke 1. ovoga članka naziv kategorije »škrob« iz Priloga 1. mora uvijek biti nadopunjen navođenjem njegovog biljnog podrijetla, kada taj sastojak može sadržavati gluten.
Iznimno od odredbi stavka 1. točke 2. ovoga članka naziv kategorije »modificirani škrob« iz Priloga 2. mora uvijek biti nadopunjen navođenjem njegovog biljnog podrijetla, kada taj sastojak može sadržavati gluten.

Članak 21.

Arome moraju biti označene s oznakom »aroma/e« ili nazivom ili opisom arome, a sukladno definicijama vrsta aroma utvrđenim posebnim propisima.

Članak 22.

Sastojak hrane sastavljen od dva ili više sastojaka smatra se složenim sastojkom.
Sastojak iz stavka 1. ovoga članka u popisu sastojaka može biti naveden pod svojim nazivom na odgovarajućem mjestu prema ukupnoj količini, pod uvjetom da odmah iza toga slijedi popis njegovih sastojaka po opadajućem redoslijedu.
Navođenje popisa sastojaka složenog sastojka iz stavka 1. ovog članka nije obavezno kada:
– složeni sastojak čini manje od 25% hrane (gotovog proizvoda), ovo izuzeće se ne odnosi na aditive koji moraju biti navedeni u slučaju kada u hrani imaju tehnološki učinak;
– je složeni sastojak hrana za koju nije potrebno navesti sastojke prema posebnim propisima.

Članak 23.

Navođenje sastojaka nije obavezno kod:
1. svježeg voća i povrća, uključujući krumpir, koje nije oguljeno, narezano ili slično obrađeno;
2. octa koji je proizveden isključivo od jedne sirovine koja je navedena u imenu proizvoda, pod uvjetom da mu nije dodan ni jedan drugi sastojak;
3. sira, maslaca, fermentiranog mlijeka i vrhnja, pod uvjetom da su im dodani samo mliječni sastojci, enzimi i mikrobiološke kulture koji su neophodni za njihovu proizvodnju ili sol koja je potrebna za izradu sira, izuzev prerađenog i svježeg sira;
4. hrane koja sadrži samo jedan sastojak ako je naziv hrane identičan nazivu sastojka ili ako naziv hrane omogućava da se može jasno utvrditi priroda sastojka;
5. gazirane vode, čiji opis navodi da je gazirana.

Označavanje količina određenih sastojaka ili kategorije sastojaka

Članak 24.

Označavanje količine sastojaka ili kategorije sastojaka upotrijebljenih u proizvodnji ili pripremi hrane obvezno je u slučaje­vi­ma kada je:
– sastojak ili kategorija sastojaka navedena u nazivu hrane ili naziv hrane potrošača obično navodi na taj sastojak;
– sastojak ili kategorija sastojaka naglašena na deklaraciji riječima, slikama ili crtežima;
– sastojak ili kategorija sastojaka od bitnog značaja za svojstvo odnosno opis hrane i njeno razlikovanje od druge hrane, s kojom bi se mogla zamijeniti zbog svog naziva ili izgleda.

Članak 25.

Količina sastojka ili kategorije sastojaka iz članka 24. ovoga Pravilnika mora biti izražena kao postotak (%) i mora odgovarati količini sastojka ili kategorije sastojaka u vrijeme njegove/njihove upotrebe pri proizvodnji hrane.
Postotak (%) iz stavka 1. ovoga članka može biti naveden u nazivu hrane ili pored naziva ili u popisu sastojaka, zajedno s odgovarajućim nazivom sastojka ili kategorije sastojaka na koje se odnosi.

Članak 26.

Iznimno od odredbi članka 25. stavka 1. ovoga Pravilnika:
1. količina sastojka ili kategorije sastojaka, kod hrane koja je pri zagrijavanju ili drugačijoj preradi izgubila vlagu, mora odgovarati količini sastojka ili kategorije sastojaka u gotovom proizvodu i biti izražena kao postotak (%). U slučajevima kada količina sastojka ili kategorije sastojaka izražena kao postotak prelazi 100 %, količina mora biti izražena kao masa sastojka ili kategorije sastojaka u 100 grama gotovog proizvoda;
2. količina hlapivih sastojaka ili kategorije sastojaka mora odgovarati količini sastojka ili kategorije sastojaka u gotovom proizvodu i biti izražena kao postotak (%);
3. količina sastojka ili kategorije sastojaka upotrijebljenih u ugušćenom ili osušenom obliku, koji su se za vrijeme proizvodnje obnovili, može se navoditi prema udjelu njihove mase kakav su imali prije ugušćivanja ili sušenja izraženom kao postotak (%);
4. količina sastojka ili kategorije sastojaka, kod hrane koja se prodaje u ugušćenom ili osušenom obliku, a koju je prije upotrebe potrebno obnoviti dodatkom vode, može se navoditi prema udjelu njihove mase u obnovljenoj hrani izraženom kao postotak (%).

Članak 27.

Navođenje količine sastojka ili kategorije sastojaka nije obavezno kod:
1. sastojka ili kategorije sastojaka čija je ocijeđena neto masa označena sukladno odredbama posebnih propisa iz članka 28. ovoga Pravilnika;
2. sastojka ili kategorije sastojaka čiju je količinu već potrebno navesti na deklaraciji sukladno odredbama posebnih propisa;
3. sastojka ili kategorije sastojaka za koje je posebnim propisima već propisana njihova točna količina u određenoj hrani, bez obveze navođenja na deklaraciji;
4. sastojka ili kategorije sastojaka koje se upotrebljavaju u manjim količinama u svrhu aromatiziranja;
5. sastojka ili kategorije sastojaka čije navođenje u nazivu hrane ne utječe na potrošača u odabiru hrane iz razloga što variranje količine istih ne mijenja karakteristike hrane, odnosno po njima se hrana ne razlikuje od slične hrane;
6. mješavina voća ili povrća, gdje ni jedno voće ili povrće bitno ne prevladava po udjelu mase, pod uvjetom da u popisu sastojaka prethodi oznaka »u promjenjivim omjerima«;
7. mješavina začina ili začinskog bilja, gdje ni jedan začin ili začinsko bilje bitno ne prevladava po udjelu mase, pod uvjetom da u popisu sastojaka prethodi oznaka »u promjenjivim omjerima«; te
8. u slučaju kada se uz naziv pod kojim se hrana prodaje navodi uz oznaku »sa sladilom/sladilima« ili »sa šećerom/ šećerima i sladilom /sladilima«.

Neto količina ili količina punjenja

Članak 28.

Označavanje neto količine odnosno količine punjenja zapakirane hrane propisano je posebnim propisom koji se odnosi na mjeriteljske zahtjeve za pakovine ili propisima koji se primje­njuju samo na određenu hranu.

Rok valjanosti ili rok upotrebe

Članak 29.

Rok valjanosti odnosno rok upotrebe je minimalni rok trajanja hrane.
Minimalni rok trajanja hrane je datum do kojeg hrana zadržava svoja karakteristična svojstva kod pravilnog čuvanja.

Članak 30.

Minimalni rok trajanja označava se riječima:
– »najbolje upotrijebiti do...«, kada datum uključuje oznaku dana;
– »najbolje upotrijebiti do kraja...«, u ostalim slučajevima.
Iza riječi navedenih u stavku 1. ovoga članka slijedi sam datum ili podatak gdje se datum nalazi na ambalaži.
Pored podataka iz stavka 1. i 2. ovoga članka po potrebi se navode podaci o uvjetima čuvanja hrane te rok upotrebe nakon otvaranja, kojih se treba pridržavati kako bi hrana zadržala svoja svojstva.

Članak 31.

Oznaka datuma je sastavljena iz dana, mjeseca i godine u nekodiranom kronološkom obliku (xx dan, xx mjesec, xx ili xxxx godina).
Iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka, za hranu koja je upotrebljiva:
– najviše 3 mjeseca, dovoljna je oznaka dana i mjeseca;
– više od 3 mjeseca, ali ne više od 18 mjeseci, dovoljno je oznaka mjeseca i godine;
– više od 18 mjeseci, dovoljno je oznaka godine.

Članak 32.

Navođenje minimalnog roka trajanja nije obavezno kod:
– svježeg voća i povrća, uključivo i krumpir, koje nije oguljeno, narezano ili slično obrađeno, osim za sjemena s klicama ili slične prirodne proizvode kao što su klice mahunarki;
– pića koja sadrže 10 % vol . i više alkohola;
– vina, likerskih vina, pjenušaca, aromatiziranih vina i sličnih proizvoda dobivenih od raznih vrsta voća osim od grožđa;
– proizvoda od grožđa i vina definiranih Zakonom o vinu te pića proizvedenih od grožđa ili od mošta određenih unutar tarifnih brojeva 22060091, 22060093 i 22060099;
– bezalkoholnih osvježavajućih pića, voćnih sokova i nektara te alkoholnih pića namijenjenih dobavljačima na veliko, koji su pakirani u ambalažu veću od 5 litara;
– pekarskih proizvoda i kolača, koji se s obzirom na sastav i namjenu obično potroše u roku 24 sata od proizvodnje;
– kuhinjske soli koja nije jodirana;
– octa;
– šećera;
– proizvoda koji gotovo isključivo sadrže aromatizirani odnosno obojeni šećer;
– žvakaće gume i sličnih proizvoda za žvakanje;
– pojedinačne porcije sladoleda.

Članak 33.

Minimalni rok trajanja hrane koja je s mikrobiološkog gledišta brzo pokvarljiva i predstavlja neposrednu opasnost za ljudsko zdravlje mora biti označen riječima: »upotrijebiti do««.
Iza riječi navedenih u stavku 1. ovoga članka slijedi sam datum ili podatak gdje se datum nalazi na ambalaži.
Pored podataka iz stavka 1. i 2. ovoga članka moraju se navesti podaci o uvjetima čuvanja hrane kojih se treba pridržavati.

Sadržaj alkohola

Članak 34.

Sadržaj alkohola odnosno stvarna alkoholna jakost po volumenu mora biti označena na deklaraciji kod svih pića koja sadrže više od 1, 2 % volumena alkohola.
Brojčanu oznaku slijedi oznaka »% vol.«, a prije te oznake može stajati riječ »alkohol« ili »alk.«.
Kod označavanja sadržaja alkohola dopuštena su odstupanja kod određenih pića ukoliko je to propisano posebnim propisima.

Serija ili lot

Članak 35.

Hrana stavljena na tržište mora imati oznaku serije ili lota (u daljnjem tekstu: serija).
Serija podrazumijeva jedinicu hrane stavljenu na tržište, koja je prerađena, proizvedena ili pakirana u gotovo jednakim uvjetima.

Članak 36.

Oznaka serije sastoji se od broja serije kojem prethodi slovo »L«.
U slučajevima u kojima se oznaka serije može jasno razlikovati od ostalih oznaka na deklaraciji se može navesti samo broj serije.

Članak 37.

Iznimno od odredbe članka 35. stavka 1. ovoga Pravilnika, hrana stavljena na tržište ne mora imati oznaku serije u slučaju:
– poljoprivrednih proizvoda, koji se prodaju ili isporučuju na privremeno skladištenje, pripremu ili pakiranje te koji su namijenjeni za daljnju preradu;
– kada se hrana nudi na prodaju krajnjem potrošaču nezapakirana, ili pakirana na zahtjev potrošača na mjestu prodaje;
– kada je hrana zapakirana u ambalažu ili kontejnere čija je površina najveće stranice manja od 10 cm2;
– pojedinačno pakirane hrane gdje serija mora biti označena na skupnom pakiranju.
Oznaku serije nije potrebno navoditii i u slučaju hrane koja je deklarirana rokom valjanosti koji sadrži dan, mjesec i godinu u tom redoslijedu.

IV. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 38.

Danom stupanja na snagu ovog Pravilnika prestaju važiti odredbe kojima se propisuje sadržaj deklaracije hrane i prema smislu se odnose na podatke iz članka 6. ovoga Pravilnika, u sljedećim pravilnicima:
– Pravilnik o temeljnim zahtjevima za kakao-proizvode, proizvode slične čokoladi, krem-proizvode i bombonske proizvode (»Narodne novine« 90/96, 12/97)
– Pravilnik o temeljnim zahtjevima za jestiva ulja i masti, margarine i njima sličnim proizvodima, majoneze, umake, preljeve, salate i ostale proizvode na bazi jestivih ulja i masti (»Narodne novine« 39/99, 34/02)
– Pravilnik o kvaliteti kave i surogata kave, čaja, začina, pekarskog kvasca, praška za pecivo, praška za puding, dijetetskih proizvoda i aditiva (»Narodne novine« 53/91, 158/03)
– Pravilnik o kakvoći mesa stoke za klanje peradi i divljači (»Narodne novine« 53/91, 158/03)
– Pravilnik o kvaliteti zaklanih svinja i kategorizaciji svinjskog mesa (»Narodne novine« 119/99, 158/03)
– Pravilnik o kvaliteti mesnih proizvoda (»Narodne novine« 53/91, 96/97, 158/03)
– Pravilnik o temeljnim zahtjevima za prirodne mineralne, izvorske i stolne vode (»Narodne novine« 58/98, 17/99)
– Pravilnik o kvaliteti keksa i proizvoda srodnih keksu (»Na­rod­ne novine« 53/91,158/03)
– Pravilnik o kvaliteti proizvoda od voća, povrća i gljiva te pektinskih preparata (»Narodne novine« 53/91, 158/03)
– Pravilnik o kvaliteti voća, povrća i gljiva (»Narodne novine« 53/91,158/03)
– Pravilnik o kvaliteti jestivih gljiva i proizvoda od jestivih gljiva (»Narodne novine« 53/91, 158/03)
– Pravilnik o kvaliteti riba, rakova, školjaka, morskih ježeva, žaba, kornjača, puževa i njihovih proizvoda (»Narodne novine« 53/91, 96/97, 158/03)
– Pravilnik o kakvoći mlijeka, proizvoda od mlijeka, sirila i čistih kultura (»Narodne novine« 53/91, 158/03)
– Pravilnik o kvaliteti juha, koncentrata za juhe, koncentrata za umake i dodataka jelima (»Narodne novine« 53/91,158/03)
– Pravilnik o temeljnim zahtjevima za osvježavajuća bezalkoholna pića i soda-vodu (»Narodne novine« 23/97, 40/97, 112/97)
– Pravilnik o kvaliteti žita, mlinskih i pekarskih proizvoda, tjestenina i brzo smrznutih tijesta (»Narodne novine« 53/91,158/03)
– Pravilnik o kakvoći začina, ekstrakata začina i mješavine začina (»Narodne novine« 53/91,158/03)
– Pravilnik o kakvoći pekarskog kvasca (»Narodne novine« 53/91,158/03)
– Pravilnik o kakvoći alkoholnih pića (»Narodne novine« 53/91, 102/03 158/03)
– Pravilnik o kvaliteti kave, proizvoda od kave i surogata (»Narodne novine« 53/91,158/03)
– Pravilnik o kakvoći jaja i proizvoda od jaja (»Narodne novine« 53/91, 96/97, 128/97, 158/03)
– Pravilnik o temeljnim zahtjevima za snack-proizvode (»Narodne novine« 52/97)
– Pravilnik o kvaliteti octene i razblažene octene kiseline (»Narodne novine« 53/91,158/03)
– Pravilnik o temeljnim zahtjevima za sol za prehranu ljudi (»Narodne novine« 15/97)
– Pravilnik o temeljnim zahtjevima za pivo i pivu slične proizvode (»Narodne novine« 6/98)
– Pravilnik o temeljnim zahtjevima za ulja od ploda i komine maslina (»Narodne novine« 35/99, 44/00, 109/00, 158/03)
– Pravilnik o kvaliteti proizvoda od mesa peradi (»Narodne novine« 53/91,158/03)
– Pravilnik o kvaliteti alkoholnih i bezalkoholnih pića, leda i octa (»Narodne novine« 53/91, 102/03)
– Pravilnik o kvaliteti masti i ulja biljnog porijekla, margarina, majoneze, šećera i ostalih saharida, slastičarskih proizvoda, meda, kakao-proizvoda, proizvoda sličnih čokoladi (»Narodne novine« 53/91,158/03)
– Pravilnik o kakvoći meda i drugih pčelinjih proizvoda (»Narodne novine« 20/00)
– Pravilnik o kvaliteti mesa peradi (»Narodne novine« 53/91, 158/03)
– Pravilnik o aditivima koji se mogu nalaziti u namirnicama (»Narodne novine« 130/98, 122/00 129/03)
– Pravilnik o kvaliteti bjelančevinastih proizvoda i mješavina bjelančevinastih proizvoda za prehrambenu industriju (»Narodne novine« 53/91, 158/03)

Članak 39.

Hrana se može stavljati na tržište u ambalaži deklariranoj sukladno propisima iz članka 38. ovoga Pravilnika i drugim posebnim propisima do iskorištenja zaliha te ambalaže, a najkasnije do 31. 12. 2006. godine.

Članak 40.

Subjekti u poslovanju s hranom koji su se statusno preoblikovali u skladu sa propisima o trgovačkim društvima odnosno kada je bilo izvedeno preuzimanje u skladu s propisima o preuzimanju, mogu upotrebljavati ambalažu koju su upotrebljavali prije statusnog preoblikovanja odnosno preuzimanja i to do potrošnje zaliha te ambalaže odnosno najviše dvije godine od statusnog preoblikovanja odnosno preuzimanja.

Članak 41.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«, a primjenjuje se od 1. siječnja 2005. godine.

Klasa: 011-02/04-1/55
Urbroj: 525-1-04-1
Zagreb, 4. kolovoza 2004.

Ministar
Petar Čobanković, v. r.

Zakon o udrugama

Nadređena Kategorija: Dokumenti i obrasci
Kreirano: Nedjelja, 28 Veljača 2010 Ažurirano: Četvrtak, 31 Listopad 2013 Objavljeno: Nedjelja, 28 Veljača 2010
Napisao/la Administrator

HRVATSKI SABOR

1496

Na teme­lju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O UDRUGAMA

Proglašavam Zakon o udrugama, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 28. rujna 2001.

Broj: 01-081-01-3075/2
Zagreb, 5. listopada 2001.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O UDRUGAMA

I. OPĆE ODREDBE

Područje primjene Zakona

Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom uređuje osniva­nje, re­gistracija, pravni položaj i prestanak postoja­nja udruga sa svojstvom pravne osobe, te re­gistracija i prestanak djelova­nja stranih udruga u Republici Hrvatskoj, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
(2) Odredbe ovoga Zakona ne primje­njuju se na političke stranke, vjerske zajednice, sindikate i udruge poslodavaca.

Pojam udruge i pravna osobnost

Članak 2.

(1) Udruga u smislu ovoga Zakona je svaki oblik slobodnog i dobrovo­ljnog udruživa­nja više fizičkih, odnosno pravnih osoba, koje se, radi zaštite ­njihovih probitaka ili zauzima­nja za zaštitu ­ljudskih prava i sloboda, te ekološka, humanitarna, informacijska, kulturna, nacionalna, pronatalitetna, prosvjetna, socijalna, strukovna, športska, tehnička, zdravstvena, znanstvena ili druga uvjere­nja i ci­ljeve, a bez namjere stjeca­nja dobiti, podvrgavaju pravilima koja uređuju ustroj i djelova­nje toga oblika udruživa­nja.
(2) Udruga stječe svojstvo pravne osobe danom upisa u re­gistar udruga.

Udruga bez svojstva pravne osobnosti

Članak 3.

Na udruge koje nemaju svojstvo pravne osobe, na odgova­rajući način se primje­njuju propisi koji se odnose na ortakluk.

Članstvo u udruzi

Članak 4.

(1) Svaka poslovno sposobna fizička osoba i pravna osoba može, pod jednakim uvjetima utvrđenim ovim Zakonom i statutom udruge, postati članom udruge.
(2) Osobe bez poslovne sposobnosti ili s ograničenom poslovnom sposobnošću mogu biti članovi udruge, ali bez prava odlučiva­nja u tijelima udruge. Način ­njihova sudjelova­nja u radu tijela udruge uređuje se statutom udruge.
(3) Udruga vodi popis svojih članova.

Djelatnost udruge

Članak 5.

(1) Udruga može od osnutka obav­ljati djelatnosti kojima se ostvaruju njeni ci­ljevi utvrđeni statutom.
(2) Uz djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka, udruga može obav­ljati djelatnost kojom se stječe prihod, sukladno zakonu.
(3) Udruga je samostalna u ostvarivanju svojih ci­ljeva utvrđenih statutom.
(4) Djelatnosti iz stavka 1. i 2. ovoga članka udruga ne smije obav­ljati radi stjeca­nja dobiti za svoje članove ili treće osobe. Ako u obav­lja­nju djelatnosti udruga ostvari dobit, ona se mora sukladno statutu udruge koristiti isk­ljučivo za obav­lja­nje i unapređe­nje djelatnosti udruge, kojima se ostvaruju ­njeni ci­ljevi utvrđeni statutom.

Uprav­lja­nje udrugom i tijela udruge

Članak 6.

(1) Članovi uprav­ljaju udrugom neposredno ili putem svojih izabranih predstavnika u tijelima udruge, na način propisan statutom.
(2) Predstavnika pravne osobe članice udruge imenuje osoba ovlaštena za zastupa­nje pravne osobe.
(3) Unutar­nji ustroj udruge mora biti zasnovan na načelima demokratskog zastupa­nja i demokratskog očitova­nja vo­lje članova.
(4) Skupština je najviše tijelo udruge. Statutom se može utvrditi drukčiji naziv skupštine kao najviše­g tijela udruge.
(5) Statutom udruge se, pored skupštine, mogu utvrditi i druga tijela udruge.
(6) Udruga imenuje jednu ili više fizičkih osoba za zastupa­nje udruge.

Udruživa­nje udruga i ustrojstveni oblici udruga

Članak 7.

(1) Dvije ili više udruga mogu se udruživati i slobodno utvrđivati naziv toga oblika udruživa­nja. Takav oblik udruživa­nja može imati svojstvo pravne osobe i na ­nje­ga se na odgovarajući način primje­njuju odredbe ovoga Zakona.
(2) Udruge se mogu učlaniti u međunarodne udruge.
(3) Udruga može imati svoje ustrojstvene oblike (podružnice, ogranci, klubovi i slično), u skladu sa statutom. Ustrojstveni oblici mogu imati svojstvo pravne osobe ako je to određeno statu­tom udruge i na ­njih se na odgovarajući način primje­njuju odred­be ovoga Zakona.

Strana udruga

Članak 8.

(1) Strana udruga u smislu ovoga Zakona je udruga ili drugi oblik udruživa­nja osnovan bez namjere stjeca­nja dobiti koji ispu­njava uvjete iz ovoga Zakona, a va­ljano je osnovan na teme­lju pravnog poretka strane države.
(2) Strana udruga može obav­ljati svoju djelatnost na pod­ručju Republike Hrvatske nakon upisa u re­gistar stranih udruga što ga vodi ministarstvo nadležno za poslove opće uprave.
(3) U Republici Hrvatskoj strana udruga djeluje sukladno ovom Zakonu.

Javnost rada udruge

Članak 9.

(1) Javnost rada udruge uređuje se statutom udruge.
(2) Udruga osigurava obaviještenost svojih članova o radu udruge u skladu s općim aktima udruge.

II. OSNIVANJE UDRUGA

Osniva­nje udruge

Članak 10.

(1) Udrugu mogu osnovati najma­nje tri osnivača.
(2) Osnivač udruge, u smislu ovoga Zakona, može biti poslovno sposobna fizička osoba te pravna osoba.

Statut udruge

Članak 11.

(1) Udruga ima statut.
(2) Statut je teme­ljni opći akt udruge koji donosi skupština udruge. Ostali opći akti, ako ih udruga donosi, moraju biti u skla­du sa statutom. Umjesto naziva statut, udruga može rabiti i drugi naziv.
(3) Statut udruge sadrži odredbe o:
– nazivu i sjedištu,
– zastupa­nju,
– ci­ljevima,
– djelatnostima kojima se ostvaruju ci­ljevi,
– članstvu te pravima i obvezama članova,
– tijelima udruge, ­njihovom sastavu, izboru, opozivu, ovlas­tima, načinu odlučiva­nja i traja­nju mandata,
– prestanku postoja­nja udruge.
(4) Statut udruge može sadržavati odredbe o:
– području na kojem udruga djeluje,
– imovini, načinu stjeca­nja imovine i korište­nju ostvarene dobiti,
– rješava­nju sporova i sukoba interesa unutar udruge,
– ste­govnoj odgovornosti članova,
– postupku s imovinom u slučaju prestanka udruge,
– znaku udruge i ­nje­govom izgledu,
– drugim pita­njima od značaja za udrugu.

Naziv udruge

Članak 12.

(1) Naziv udruge mora biti na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.
(2) Naziv udruge može sadržavati pojedine strane riječi ako one čine ime međunarodne organizacije čija je udruga članica, ako su te riječi uobičajene u hrvatskom jeziku, ako za ­njih nema odgovarajuće riječi u hrvatskom jeziku, ili ako se radi o riječima na mrtvom jeziku.
(3) Udruga koja ima za ci­lj zaštitu i promica­nje interesa pripadnika nacionalne ma­njine može, uz naziv na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, imati i naziv na jeziku i pismu nacionalne ma­njine.
(4) Naziv udruge može se, ako je to predviđeno statutom, upisati u re­gistar udruga i u prijevodu na jedan ili više stranih jezika. Naziv na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu mora se upisati na prvom mjestu.
(5) Uz svoj puni naziv udruga može rabiti i skraćeni naziv, koji mora sadržavati karakteristični dio naziva udruge. Skraćeni naziv upisuje se u re­gistar udruga.
(6) Naziv i skraćeni naziv udruga je dužna rabiti u obliku i sadržaju u kojem su upisani u re­gistar udruga.
(7) Ako je uz naziv ili skraćeni naziv u re­gistru udruga upisan i naziv ili skraćeni naziv u prijevodu na strani jezik, naziv ili skraćeni naziv na stranom jeziku udruga može rabiti samo zajedno s nazivom na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.
(8) Odbit će se zahtjev za upis u re­gistar ako se naziv udruge jasno ne razlikuje od naziva udruge upisane u re­gistar udruga.
(9) Ako se tijelu državne uprave koje vodi re­gistar udruga podnesu dva ili više zahtjeva za upis u re­gistar udruga s istim nazivom, odobrit će se upis one udruge koja je prva podnijela zahtjev.

Uporaba naziva i zname­nja Republike Hrvatske

Članak 13.

(1) Riječ »Hrvatska« na bilo kojem jeziku i ­njene izvedenice, te dijelovi grba i zastave Republike Hrvatske, kao i nazivi drugih država te nazivi jedinica lokalne i područne (re­gionalne) samouprave, dijelovi ­njihova grba i zastave te imena među­narodnih organizacija i imena fizičkih osoba, mogu biti sadržani u nazivu i znaku udruge na način kojim se ističe ­njihov ugled i dostojanstvo.
(2) Udruga koja ima za ci­lj zaštitu i promica­nje interesa pripadnika nacionalne ma­njine može u nazivu navesti i naziv nacionalne ma­njine te ­nje­gove izvedenice.

III. REGISTRACIJA UDRUGE

Upis udruge i vođe­nje re­gistra udruga

Članak 14.

(1) Upis u re­gistar udruga je dobrovo­ljan i obav­lja se na zahtjev osnivača udruge.
(2) Udruge se upisuju u Re­gistar udruga Republike Hrvatske (u da­lj­njem tekstu: re­gistar udruga).
(3) Udruge se upisuju u re­gistar udruga pri nadležnom tijelu državne uprave, prema sjedištu udruge.
(4) Re­gistar udruga vode uredi državne uprave u jedinicama područne (re­gionalne) samouprave (u da­lj­njem tekstu: ured dr­žav­ne uprave).
(5) Re­gistar udruga vodi se u elektroničkom obliku jedinstveno za sve udruge u Republici Hrvatskoj.
(6) Re­gistar udruga i re­gistar stranih udruga su javni.
(7) Ministar nadležan za poslove opće uprave propisat će pravilnikom sadržaj re­gistra udruga i re­gistra stranih udruga te ­njihov način vođe­nja, kao i obrasce zahtjeva za upis u re­gistar udruga i re­gistar stranih udruga te zahtjeva za upis promjena u rečene re­gistre.

Upis u re­gistar udruga

Članak 15.

(1) Zahtjevu za upis u re­gistar udruga prilažu se:
– zapisnik o radu i odlukama osnivačke skupštine,
– odluka o pokreta­nju postupka za upis u re­gistar udruga,
– statut,
– popis osnivača,
– osobna imena osoba ovlaštenih za zastupa­nje,
– izvod iz sudskog ili drugog re­gistra za pravnu osobu – osnivača udruge,
– suglasnost ili odobre­nje nadležnog tijela državne uprave za obav­lja­nje određene djelatnosti, kada je to propisano posebnim zakonom kao uvjet za upis udruge,
– preslika osobne iskaznice osnivača i osoba ovlaštenih za zastupa­nje.
(2) Zahtjev za upis u re­gistar udruga ne može se podnijeti nakon isteka roka od tri mjeseca od dana donoše­nja odluke o pokreta­nju postupka za upis udruge u re­gistar. Zahtjev podnesen nakon toga roka odbacit će se zak­ljučkom protiv koje­g je dopuštena žalba.
(3) Zahtjev za upis u re­gistar, u ime osnivača, podnosi osoba ovlaštena za zastupa­nje udruge.

Postupak u povodu zahtjeva za upis

Članak 16.

(1) Ured državne uprave dužan je donijeti rješe­nje o zahtjevu za upis u roku od 30 dana od dana predaje urednog zahtjeva za upis.
(2) Ako ured državne uprave utvrdi da statut udruge nije u skladu sa zakonom, ili ako zahtjevu nisu priloženi odgovarajući dokazi navedeni u članku 15. stavku 1. ovoga Zakona, zak­ljučkom će podnosite­lju zahtjeva za upis u re­gistar udruga odrediti  rok za usklađiva­nje statuta, odnosno dostavu dokaza, koji ne može biti kraći od 15 dana niti du­lji od 30 dana. Protiv navedenog zak­ljučka nije dopuštena žalba.
(3) Rješe­nje o upisu u re­gistar udruga mora sadržavati: naziv, sjedište, datum upisa udruge, re­gistarski broj upisa, osnovni sadržaj djelatnosti udruge, utvrđe­nje da udruga upisom u re­gistar stječe svojstvo pravne osobe, te imena osoba ovlaštenih za zastupa­nje udruge.
(4) Žalba protiv rješe­nja o upisu u re­gistar udruga ne odgađa izvrše­nje rješe­nja.
(5) Ured državne uprave dužan je rješe­nje o upisu u re­gistar udruga dostaviti udruzi, nadležnom tijelu državne uprave u čiji djelokrug s obzirom na ci­ljeve osniva­nja spada djelatnost udruge, ministarstvu nadležnom za poslove opće uprave i tijelu državne uprave nadležnom za nadzor javnih prihoda.
(6) Statut udruge ured državne uprave ovjerava i dostav­lja udruzi.

Predm­njeva o upisu

Članak 17.

(1) Ako ured državne uprave ne donese rješe­nje o upisu u re­gistar udruga u roku od 30 dana od dana predaje urednog zahtjeva, smatrat će se da je udruga upisana u re­gistar iduće­g dana nakon proteka toga roka.
(2) Odredba stavka 1. ovoga članka ne primje­njuje se u slučaju iz članka 16. stavka 2. ovoga Zakona.
(3) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, ured državne uprave dužan je, na zahtjev udruge, u roku od osam dana od dana ponov­ljenog zahtjeva, donijeti rješe­nje o upisu u re­gistar udruga iz članka 16. stavka 3. ovoga Zakona.

Odbija­nje upisa

Članak 18.

Zahtjev za upis u re­gistar udruga odbit će se ako su statutom utvrđeni ci­ljevi i djelatnosti udruge u suprotnosti s Ustavom ili zakonom, ili podnosite­lj u roku ne postupi po zak­ljučku iz članka 16. stavka 2. ovoga Zakona.

Promjene podataka

Članak 19.

(1) Osoba ovlaštena za zastupa­nje udruge podnosi uredu državne uprave zahtjev za upis promjena u re­gistar udruga koje se odnose na:
– statut,
– naziv,
– adresu sjedišta (ulica i kućni broj),
– izbor osoba ovlaštenih za zastupa­nje,
– prestanak udruge.
(2) Zahtjevu se prilažu zapisnik o radu tijela udruge koje je po statutu nadležno za donoše­nje odluke zbog koje se traži upis promjene u re­gistar udruga, odluka o promjeni, novi statut ili ­nje­gove izmjene i dopune te preslika osobne iskaznice osoba ovlaštenih za zastupa­nje.
(3) O upisu promjena u re­gistar udruga donosi se rješe­nje, na koje se na odgovarajući način primje­njuju odredbe članka 16. stav­ka 3. i 4. ovoga Zakona.
(4) Uz rješe­nje iz stavka 3. ovoga članka, udruzi će se dostaviti i primjerak ovjerenoga novog statuta ili izmjena i dopuna statuta, ako je predmet upisa bila promjena statuta.
(5) Udruga ne smije u pravnom prometu postupati po promjenama niti rabiti podatke o promjenama iz stavka 1. ovoga članka prije ne­go što su upisani u re­gistar udruga.

Upis u re­gistar stranih udruga

Članak 20.

(1) Zahtjevu za upis u re­gistar stranih udruga prilažu se:
– izvadak iz re­gistra u kojem je u zem­lji sjedišta strana udruga upisana, ne stariji od šest mjeseci, iz koje­ga je vid­ljivo tko je ovlašten zastupati stranu udrugu, te za obav­lja­nje kojih djelatnosti je ona re­gistrirana,
– odluka o osniva­nju strane udruge ovjerena od javnog bi­lježnika, ako prema zakonu zem­lje po kojem je osnovana nije propisan upis u re­gistar,
– odluka o imenova­nju osobe ovlaštene za zastupa­nje strane udruge u Republici Hrvatskoj,
– ovjereni prijevod na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu statuta ili drugog akta iz koje­g je vid­ljivo koje djelatnosti strana udruga obav­lja,
– ovjereni prijevod na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu dokumenata iz podstavka 1., 2. i 3. ovoga stavka,
– preslika isprave o identitetu osobe ovlaštene za zastupa­nje strane udruge u Republici Hrvatskoj,
– drugi dokazi ako su posebnim zakonom propisani posebni uvjeti za upis u re­gistar stranih udruga u Republici Hrvatskoj.
(2) Zahtjev za upis u re­gistar stranih udruga podnosi osoba ovlaštena za zastupa­nje strane udruge u Republici Hrvatskoj.
(3) Na strane udruge se na odgovarajući način primje­njuju odredbe članka 16. stavka 1. i 2., članka 17., članka 18. i članka 19. ovoga Zakona.
(4) Rješe­nje o upisu u re­gistar stranih udruga mora sadržavati: naziv, sjedište strane udruge, datum upisa u re­gistar stranih udruga, re­gistarski broj upisa, osnovni sadržaj djelatnosti strane udruge, te imena osoba ovlaštenih za zastupa­nje u Republici Hrvatskoj.

Pravni lijekovi

Članak 21.
(1) O žalbi protiv rješe­nja ureda državne uprave odlučuje ministarstvo nadležno za poslove opće uprave.
(2) Protiv rješe­nja ministarstva iz stavka 1. ovoga članka žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.

IV. IMOVINA I ODGOVORNOST UDRUGE ZA OBVEZE

Imovina udruge

Članak 22.

Imovinu udruge čine novčana sredstva koja je udruga stekla uplatom članarina, dobrovo­ljnim prilozima i darovima, obav­lja­njem ­njenih djelatnosti, dotacijama iz državnog proračuna i proračuna jedinica lokalne i područne (re­gionalne) samouprave te fondova, kao i druga novčana sredstva stečena u skladu sa zakonom, ­njene nepokretne i pokretne stvari, kao i druga imovinska prava.

Proračunske dotacije

Članak 23.

(1) Vlada Republike Hrvatske, na osnovi provedenog natje­čaja, dodje­ljuje dotaciju iz državnog proračuna udrugama za projekt ili program koji je od osobitog interesa za opće/javno dobro u Republici Hrvatskoj.
(2) Visina sredstava za dotaciju iz državnog proračuna određuje se udrugama svake godine u državnom proračunu. Sukladno usvojenom Programu surad­nje Vlade Republike Hrvatske i nevladinog, neprofitnog sektora u Republici Hrvatskoj, Hrvatski sabor donijet će na prijedlog Vlade Republike Hrvatske Kodeks pozitivne prakse, standarda i mjerila za ostvariva­nje financijske potpore programima i projektima udruga.
(3) Za dodjelu dotacije iz državnog proračuna mogu se natjecati samo udruge upisane u re­gistar udruga.
(4) Odredbe ovoga članka na odgovarajući se način primje­njuju na dodjelu dotacije iz proračuna jedinica lokalne i područne (re­gionalne) samouprave.

Odgovornost za obveze

Članak 24.

(1) Za svoje obveze udruga odgovara svojom cjelokupnom imovinom.
(2) Nad udrugom se može provesti stečaj.

Financijsko poslova­nje udruge

Članak 25.

Udruge su dužne voditi poslovne k­njige i sastav­ljati financijska izvješća prema propisima kojima se uređuje način vođe­nja računovodstva neprofitnih organizacija.

V. NADZOR

Nadležnost za obav­lja­nje nadzora

Članak 26.

(1) Članovi udruge nadziru rad udruge. Ako član udruge utvrdi nepravilnosti u provedbi statuta, ovlašten je na to upozoriti statutom određeno tijelo udruge, odnosno skupštinu ako statutom nije određeno nadležno tijelo. Ako se upozore­nje ne razmotri na sjednici statutom određenog tijela udruge, odnosno skupštine u roku od 30 dana od dostav­ljenoga pisanog upozore­nja i nepravil­nosti ne otklone, član ima pravo podnijeti tužbu županijskom sudu nadležnom prema sjedištu udruge radi zaštite svojih prava propisanih statutom udruge.
(2) Upravni nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na teme­lju ovoga Zakona provodi ministarstvo nadležno za poslove opće uprave.
(3) Inspekcijski nadzor nad radom udruge, u smislu ovoga Zakona, obav­lja ured državne uprave.

Postupak provođe­nja inspekcijskog nadzora

Članak 27.

(1) Ako državni službenik ovlašten za provedbu inspekcij­skog nadzora nad radom udruge utvrdi da je povrijeđen ovaj Zakon ovlašten je poduzeti s­ljedeće mjere:
1. narediti otkla­nja­nje utvrđenih nedostataka i nepravilnosti u određenom roku,
2. podnijeti prijavu za pokreta­nje prekršajnog postupka.
(2) O mjerama iz stavka 1. ovoga članka, državni službenik ureda državne uprave, dužan je odmah obavijestiti tijelo državne uprave u čiji djelokrug, s obzirom na ci­ljeve osniva­nja, spada djelatnost udruge. Ako službenik tijela državne uprave, u čiji djelokrug s obzirom na ci­ljeve osniva­nja spada djelatnost udruge, poduzme mjere iz djelokruga toga tijela, odnosno podnese prekr­šajnu prijavu, dužan je o tome odmah obavijestiti ured državne uprave.

VI. PRESTANAK POSTOJANJA UDRUGE

Razlozi za prestanak postoja­nja udruge

Članak 28.

(1) Razlozi za prestanak postoja­nja udruge su:
1. odluka nadležnog tijela udruge o prestanku postoja­nja udruge,
2. prestanak djelova­nja udruge,
3. pravomoćna odluka suda kojom je zabra­njeno djelova­nje udruge,
4. stečaj.
(2) Smatra se da je udruga prestala djelovati ako se broj članova udruge sma­nji ispod broja određenog za osniva­nje udruge ili ako je proteklo dvostruko više vremena od vremena predviđenog statutom za održava­nje sjednice skupštine, a ona nije održana.
(3) Či­njenice iz stavka 1. točke 1. i 2. ovoga članka, na prijedlog nadležnog tijela udruge, članova udruge ili drugih zainteresiranih fizičkih i pravnih osoba ili na vlastiti poticaj, utvrđuje rješe­njem ured državne uprave, u postupku po službenoj dužnosti.
(4) Ured državne uprave donosi rješe­nje o prestanku udruge zbog razloga navedenih u stavku 1. točki 1. i 2. ovoga članka i dostav­lja to rješe­nje nadležnom sudu, radi provedbe stečaja.
(5) Na teme­lju pravomoćne presude suda kojom je zabra­njeno djelova­nje udruge i rješe­nja ureda državne uprave iz stavka 4. ovoga članka, nadležni sud otvorit će stečajni postupak po službenoj dužnosti, bez provedbe prethodnog postupka.

Likvidacija udruge

Članak 29.

(1) Odlukom nadležnog tijela udruge o prestanku postoja­nja udruge određuje se:
– način provođe­nja likvidacijskog postupka,
– osoba ovlaštena za provedbu postupka likvidacije (likvidator),
– visina naknade za likvidatora,
– način izvješćiva­nja nadležnog tijela udruge o provođe­nju postupka likvidacije.
(2) Likvidator je dužan o svom radu podnositi polugodiš­nje izvješće nadležnom tijelu udruge i uredu državne uprave nadležnom po mjestu sjedišta udruge.
(3) Po provedbi postupka likvidacije likvidator podnosi završ­ni račun nadležnom tijelu udruge i uredu državne uprave nadležnom po mjestu sjedišta udruge te daje prijedlog o raspodjeli preostale imovine u skladu s odredbom članka 34. stavka 1., 2. i 3. ovoga Zakona.
(4) Nakon raspodjele preostale imovine u skladu sa stavkom 3. ovoga članka ured državne uprave nadležan po mjestu sjedišta udruge donosi rješe­nje o prestanku udruge i briše je iz re­gistra udruga.

Članak 30.

Do donoše­nja završnog računa iz članka 29. stavka 3. ovoga Zakona nadležno tijelo udruge može donijeti odluku o prestanku provođe­nja likvidacijskog postupka. U tom slučaju ured državne uprave nadležan po mjestu sjedišta udruge donosi rješe­nje o obustavi likvidacijskog postupka.

Članak 31.

(1) Ured državne uprave nadležan po mjestu sjedišta udruge u rješe­nju o pokreta­nju likvidacijskog postupka iz razloga navedenog u članku 28. stavak 1. točka 2. ovoga Zakona uređuje:
– način provođe­nja likvidacijskog postupka,
– osobu ovlaštenu za provedbu postupka likvidacije (likvidator),
– visinu naknade za likvidatora,
– način izvješćiva­nja ureda državne uprave o provođe­nju postupka likvidacije.
(2) Likvidator provodi postupak i podnosi završni račun uredu državne uprave nadležnom po mjestu sjedišta udruge u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. i 3. ovoga Zakona.
(3) Po provedbi postupka likvidacije likvidator podnosi završni račun uredu državne uprave nadležnom po mjestu sjedišta udruge te daje prijedlog o raspodjeli preostale imovine u skladu s odredbom članka 34. stavka 1., 2. i 3. ovoga Zakona.
(4) Nakon raspodjele preostale imovine u skladu sa stavkom 3. ovoga članka ured državne uprave nadležan po mjestu sjedišta udruge donosi rješe­nje o prestanku udruge i briše je iz re­gistra udruga.

Članak 32.

(1) Ured državne uprave nadležan po mjestu sjedišta udruge odmah po primitku pravomoćne presude o zabrani djelova­nja udruge iz članka 37. ovoga Zakona donosi rješe­nje o pokreta­nju likvidacijskog postupka.
(2) U rješe­nju iz stavka 1. ovoga članka ured državne uprave nadležan po mjestu sjedišta udruge određuje:
– način provedbe likvidacijskog postupka,
– osobu ovlaštenu za provedbu likvidacijskog postupka,
– visinu naknade za rad likvidatora.
(3) Likvidator je dužan o svom radu podnijeti polugodiš­nje izvješće uredu državne uprave nadležnom po mjestu sjedišta udruge.
(4) Po provedbenom postupku likvidator podnosi završni račun uredu državne uprave nadležnom po mjestu sjedišta udruge.
(5) Likvidator je vezan odlukom suda o raspodjeli preostale imovine.
(6) Nakon raspodjele preostale imovine ured državne uprave donosi rješe­nje o prestanku udruge i briše je iz re­gistra udruga.

Brisa­nje iz re­gistra

Članak 33.

(1) Ured državne uprave brisat će udrugu iz re­gistra na teme­lju pravomoćnog rješe­nja o zak­ljuče­nju stečajnog postupka.
(2) Brisa­njem iz re­gistra udruga prestaje postojati.

Raspolaga­nje s imovinom udruge u slučaju prestanka postoja­nja udruge

Članak 34.

(1) U slučaju prestanka postoja­nja udruge imovina se, nakon namire­nja vjerovnika i troškova sudskog i drugih postupaka, predaje pravnoj ili fizičkoj osobi određenoj statutom udruge.
(2) Udruga koja je primila dotaciju u smislu odredbi članka 23. stavka 1. i 4. ovoga Zakona, u slučaju prestanka postoja­nja ostatak sredstava dotacije vratit će u proračun iz koje­ga je dotacija dana.
(3) Ako udruga statutom ne odredi postupak s imovinom udruge u slučaju prestanka postoja­nja udruge, preostalu imovinu stječe jedinica lokalne samouprave na čijem je području sjedište udruge.
(4) Ako je djelova­nje udruge zabra­njeno sud može, ako za to postoje opravdani razlozi s obzirom na okolnosti slučaja, odrediti da se imovina udruge preda određenoj ustanovi, zakladi, fundaciji ili udruzi koja ima iste ili slične djelatnosti i ci­ljeve kao i udruga čiji je rad zabra­njen.

VII. ZABRANA DJELOVANJA UDRUGE

Razlozi za zabranu

Članak 35.

Djelova­nje udruge zabranit će se:
1. ako udruga svojim djelova­njem nasilno ugrožava demokratski ustavni poredak, te neovisnost, jedinstvenost i teritorijalnu cjelovitost Republike Hrvatske,
2. ako je usmjereno na druge aktivnosti koje su zabra­njene Ustavom ili zakonom,
3. ako udruga obav­lja djelatnosti koje nisu u skladu s ci­ljevima utvrđenim statutom (članak 5. stavak 1.),
4. ako je to potrebno radi zaštite sloboda i prava drugih osoba,
5. ako je to potrebno radi zaštite zdrav­lja i javnog morala.

Pokreta­nje postupka pred sudom

Članak 36.

(1) Svatko može podnijeti prijavu o postoja­nju razloga za zabranu djelova­nja udruge županijskom državnom odvjetniku nadležnom prema sjedištu udruge.
(2) Ako nadležni županijski državni odvjetnik na teme­lju podnesene prijave ili po službenoj dužnosti ocijeni da postoje razlozi iz članka 35. ovoga Zakona, podnijet će prijedlog za zabranu djelova­nja udruge županijskom sudu nadležnom prema sjedištu udruge.
(3) Postupak zabrane djelova­nja udruge vodi se, ako to ovim Zakonom nije drukčije određeno, prema odredbama Zakona o parničnom postupku. Postupak za zabranu djelova­nja je hitan.

Postupak pred sudom prvog stup­nja

Članak 37.

(1) Sud će bez odgode prijedlog za zabranu djelova­nja iz članka 36. stavka 2. ovoga Zakona, dostaviti osobi koja je u vrijeme podnoše­nja prijedloga za zabranu djelova­nja udruge bila ovlaštena zastupati udrugu, odnosno, ako se toj osobi dostava ne može izvršiti ili je ona spriječena uredno zastupati udrugu sud će postaviti privremenog zastupnika između odvjetnika na području toga suda.
(2) Raspravu o prijedlogu za zabranu djelova­nja udruge sud je dužan održati u roku od 15 dana od dana dostave prijedloga zastupniku udruge u skladu s odredbama stavka 1. ovoga članka. Vrijeme i mjesto održava­nja ročišta sud je dužan objaviti putem dnevnog tiska najma­nje tri dana prije održava­nja ročišta.
(3) Svaki član udruge ovlašten je umiješati se u postupak na strani udruge. Ako sudjelova­nje u postupku prijavi više od dva člana udruge, ti su članovi dužni odrediti svog zajedničkog zastupnika u roku koji će im odrediti sud. Ako se u tome ne slože, predsjednik vijeća odredit će im zajedničkog zastupnika između odvjetnika na području toga suda, na ­njihov trošak.
(4) Sud može održati raspravu te donijeti odluku i ako uredno pozvane osobe ne dođu na ročište, na što će se one u pozivu za raspravu izričito upozoriti.
(5) Na teme­lju održane rasprave sud presudom izriče zabranu djelova­nja ili odbija prijedlog.
(6) Sud izriče i javno objav­ljuje presudu na raspravi.
(7) U obrazlože­nju presude o zabrani djelova­nja udruge moraju se navesti razlozi zbog kojih je djelova­nje udruge zabra­njeno.
(8) Presudom kojom zabra­njuje djelova­nje udruge sud mora odlučiti i o imovini udruge.
(9) Presuda se mora izraditi u pisanom obliku i ­njezin ovjereni prijepis otpremiti strankama i nadležnom sudu radi provedbe stečaja u roku od tri dana od dana objave.
(10) Izreka pravomoćne presude o zabrani djelova­nja udruge objavit će se u »Narodnim novinama«.
(11) Troškovi postupka predujm­ljuju se iz sredstava pro­računa suda i naplatit će se po službenoj dužnosti u stečajnom pos­tupku iz imovine udruge ako bude zabra­njen ­njen rad.

Žalba

Članak 38.

(1) Protiv presude suda kojom je odlučeno o prijedlogu za zabranu rada udruge, državni odvjetnik, osoba ovlaštena za zastupa­nje udruge, odnosno osoba koja je zamje­njuje, te svaki član udruge koji je prijavio svoje sudjelova­nje u prvostupa­nj­skom postupku do zak­ljuče­nja rasprave, mogu podnijeti žalbu Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, u roku od osam dana od dana dostave presude.
(2) Žalba protiv presude o zabrani djelova­nja udruge ne zadržava ­njeno izvrše­nje.
(3) Žalba se dostav­lja na odgovor. Rok za odgovor na žalbu je osam dana.
(4) Pravovremenu i dopuštenu žalbu sud će dostaviti Vrhovnom sudu Republike Hrvatske zajedno sa svim spisima u roku od tri dana od dana primitka odgovara na žalbu, odnosno isteka roka za ­nje­govo podnoše­nje.
(5) Vrhovni sud Republike Hrvatske dužan je donijeti odluku o žalbi u roku od osam dana od dana primitka žalbe sa spisima.

VIII. KAZNENE ODREDBE

Prekršaji

Članak 39.

(1) Novčanom kaznom od 1.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj udruga koja:
1. ne vodi popis članova udruge (članak 4. stavak 3.),
2. obav­lja djelatnosti koje nisu u skladu s ci­ljevima utvrđenim statutom (članak 5. stavak 1.),
3. ne rabi naziv i skraćeni naziv udruge u obliku i sadržaju u kojem su upisani u re­gistar udruga (članak 12. stavak 6. i 7.),
4. rabi u pravom prometu podatke o promjenama ili postupa po promjenama prije ne­go što su upisane u re­gistar udruga (članak 19. stavak 5.),
(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom od 500,00 do 5.000,00 kuna i odgovorna osoba udruge.

IX. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Usklađiva­nje s odredbama ovoga Zakona

Članak 40.

(1) Danom primjene ovoga Zakona udruge nastav­ljaju djelovati pod uvjetima utvrđenim svojim statutom i ovim Zakonom.
(2) Ministarstvo nadležno za poslove opće uprave dostavit će zbirke isprava udruga koje su upisane u Re­gistar udruga Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana primjene ovoga Zakona, nadležnim uredima državne uprave.
(3) Ured državne uprave u roku od 90 dana od preuzima­nja zbirke isprava udruga, po službenoj dužnosti će izvršiti upis preuzetih udruga u re­gistar udruga.
(4) Danom primjene ovoga zakona ministarstvo nadležno za poslove opće uprave prestaje voditi Re­gistar udruga Republike Hrvatske prema odredbi članka 15. stavka 1. podstavka 2. Zakona o udrugama (»Narodne novine«, br. 70/97., 106/97. i 20/00.).

Pravilnik o re­gistru udruga

Članak 41.

Ministar nadležan za poslove opće uprave donijet će pravilnik iz članka 14. stavka 7. ovoga Zakona u roku od 30 dana od dana primjene ovoga Zakona.

Postupci koji nisu okončani

Članak 42.
(1) Zahtjevi za upis u re­gistar udruga, odnosno postupci pokrenuti na teme­lju Zakona o udrugama (»Narodne novine«, br. 70/97., 106/97. i 20/00.), koji nisu okončani do dana primjene ovoga Zakona, bit će okončani po odredbama ovoga Zakona.
(2) Udruge i udruže­nja građana koja nisu uskladila svoje statute sa Zakonom o udrugama (»Narodne novine«, br. 70/97., 106/97. i 20/00.) do dana primjene ovoga Zakona, smatrat će se brisanima iz re­gistra s tim datumom.
(3) Strane udruge koje se nisu uskladile sa Zakonom o udrugama (»Narodne novine«, br. 70/97., 106/97. i 20/00.) do dana primjene ovoga Zakona, smatrat će se brisanima iz re­gistra s tim datumom.

Članak 43.

(1) Imovina na kojoj je udruga imala pravo raspolaga­nja ili pravo korište­nja do donoše­nja Zakona o udrugama (»Narodne novine« br. 70/97., 106/97. i 20/00.), osim imovine sindikalnih udruga na koje se primje­njuju odredbe članka 38. stavka 3. i 4. Zakona o udrugama (»Narodne novine«, br. 70/97., 106/97. i 20/00.), danom primjene ovoga Zakona postaje vlasništvo udruge koja je ­njezin pravni sljednik.
(2) Imovina udruga koje su prestale postojati, a koje nemaju udrugu koja je ­njihov pravni sljednik, danom primjene ovoga Zakona postaju vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem je području bilo sjedište udruge.
(3) Na zahtjev zainteresiranih jedinica lokalne samouprave o pravu na imovinu udruge iz stavka 2. ovoga članka odlučuje Ured državne uprave za imovinsko pravne poslove koji svoju odluku dostav­lja nadležnom državnom odvjetniku radi podnoše­nja zahtjeva za prijenos te imovine u vlasništvo jedinica lokalne samouprave.

Propisi koji prestaju važiti

Članak 44.

(1) Danom primjene ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o udrugama (»Narodne novine«, br. 70/97., 106/97. i 20/00.).
(2) Propisi doneseni na teme­lju Zakona o udrugama (»Narodne novine«, br. 70/97., 106/97. i 20/00.) ostaju na snazi do donoše­nja propisa iz članka 14. stavka 8. ovoga Zakona.

Stupa­nje na snagu Zakona

Članak 45.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, a primje­njuje se od 1. siječ­nja 2002.

Klasa: 230-01/01-01/01
Zagreb, 28. rujna 2001.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.